Iluzija vanjskog i majka unutarnjeg
Dijete se nauči kako treba vjerovati vanjskom, koje određuje njegovu vrijednost. Kada plače majka ga utješi i on nauči da utjeha priznanje dolazi iz vana. Kada se spontano iz svog višeg ja igra i istražuje razne mogućnosti, npr. razne crteže po zidu sobe, dobije ukor i nauči da mu vanjsko određuje kako nije u redu i kako je zao ili zločest. To je lijepi početak igre:“ Ne možeš biti ono što jesi !“ Započinje dresura prisilne socijalizacije i obrade dobrog, poslušnog i moralnog građanina ! Uobičajenim odgojem okaljali smo dječju nevinost i programirali ga za igru u ovom svijetu sa svim mogućim zapletima, mogućnostima i izmišljenim granicama, koje svi ozbiljno shvaćaju. Odgoj i svi sustavi od školstva do robovskog tržišta rada podgrijavaju ovu iluziju, kako je vanjsko i drugi ljudi, ono što nas određuje i da smo žrtve u milosti vanjskog. Stvaramo slojeve uvjerenja, etiketa i značenja, koje su naljepljene na naše naočale, koje tako zamagljjuju direktno i cjelovito iskustvo. Ne čujemo više svoju unutrašnjost i božansko u njoj, jer smo zabavljeni spašavanjem života u vanjskom i vanjskom izvedbom uloga. Uživljavamo se u vanjske uloge i naša moć je predata iluzornom, umno izmišljenom vanjskom. Vjerujemo uvjerenjima. Izmišljamo vanjskog Boga, religiju i duhovne tehnike.Vjerujemo i predajemo se vanjskim autoritetima, novcu i materijalnim objektima. Stvaramo hijerarhiju i zaboravljamo na sebe. Um projecira vanjske zaplete i život nam prolazi u vjerovanju u istinitost umne izmišljotine. Kada se um koncentrira na jedan oblik, onda on postaje sve gući i na kraju postaje ogledalo u kome osoba vidi svoju obrnutu sliku, ono što nije. Tako um stvara dualnu igru i borbu onoga što jeste sa onim što nije. Postoji li majka koja iz svoje esencije podržava esenciju svog djeteta i tako ne dolazi do zaborava djeteta da je on kreator u dječjem ili kasnije ljudskom obliku? Postoji li majka koja istovremeno kreira igru vanjskih granica i vanjskih uloga, tako da dijete uvjek zna da je to samo igra, a ne realnost ? I kako se to igra ? Postoji li majka koja nije ovisna o svojoj vanjskoj ulozi i kreaciji i nije vezana za nju? Postoji li majka koja poštuje božansku volju, izraženu kroz njeno dijete ? Postoji li majka koja poštuje slobodu djeteta, koja je izraz njegove božanske povezanosti? Postoji li majka koja ne posjeduje svoje dijete i ne guši ga brigom i strahom ? Postoji li majka koja stalno bezuvjetno voli, a za ljudsku ljubav zna da je samo instrument igre? Postoji li majka koja zna da je jedno sa svojim djetetom i kako je igra odvojenih personalnosti samo igra ? Postoji li majka koja je jedinstvo unutarnjeg i vanjskog ? Postoji li ??? Postoji...... ali ne u iluzorno odvojenom vanjskom !!! |
< | srpanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |