bezuvjetnaljubav
05.05.2008., ponedjeljak
Dodir ruke!
Cijeli dan sam kao na iglama bos da stojim stalno gledam na sat i stotinke brojim. Zelja mi je da sto brze prodje i neko bolje sutra bez bolova i muke da dodje. Usao sam u veliku tvrdjavu sa puno krovova da posjetim voljenu i da vidim dal su je moderni vracari oslobodili korova. Udjoh u sobu sa hiljadu lijana i cudnim stvarima nekim i vidjeh dragu kako lezi u svjetovima dalekim. Kako mi samo proradise suze moje i srce mi umalo stade od tuge sam se poceo tresti nisam mogao podnijeti te jade. Prisao sam krevetu na kom je lezala u komi primih je za ruku kad zacuh kako se u srcu mome nesto lomi. Taj dio sto se odlomi ode mi u ruku pa k njoj da joj skrati muku. Tad pokaza ona znakove zivota a ja se uplasih jako sagnuh glavu da ne vidi kako sam plako. Moj ego ne bi sebi oprostio kada bi ja sebe izdao i da ju volim joj priznao. Nisam vjerovao da osjetit ce uopce ruku moju kad je primih njezno kako me voli da spoznam bijase neizbjezno. Samo ljubav moze nekoga iz polumrtvog sna da vrati i u nakom stanju smjesak da podari iako jako pati. Tad opet sklopi oci i polako zaspi jer umor je svlada lako tad sam opet podigao glavu i uprkos egu plako. |