bezuvjetnaljubav
29.12.2007., subota
Tratincica mala
|
I tako dok snjeska sam pravio i djecu svoju s glupostima gnjavio Naljutila se djeca i skocise na mene iznenada ja uto se srusih i ugledah nesto ispod snjeznog hlada. Cvjetic mali savio se od hladnoce i zime i djeca ga vidjeli te upitase za ime. Rekoh Tratincica mala je to djecice krevet od male vile Cvjeticice. Tu pod snjegom ona na cvjetu spava kad se u proljece probudi da je ne boli glava. A gdje ti je sada ta vila tata opet lazes ako postoji zasto je ne pokazes. Pogledajte malo bolje i otvorite dusu svoju na to ce kcerkica mozda je otisla da pronadje familiju svoju. A sin i igracku za proljece koju. Mi smo familija njena a ona je nasa sjena. Sto zivi u dvoru nasem i na vas pazi dok se igrate ona vas njezno mazi. Svaki korak vas je pod njenom kontrolom svetom i kad proljece dodje nagradjuje vas cvjetom. I djeca otrcase sretna da mami pricu kazu a mama me tiho upita tata zasto djeca opet lazu? Ja joj recem jer istina je prava vilin jastuk jeste Tratincica mala! |
27.12.2007., četvrtak
Ja ko ja!
|
U tihoj noci sjedim sam uz buku tisine i razmisljam kao i uvijek o zivotu. Tko li sam? Sto li sam? Gdje da nadjem raj tu nebesku ljepotu. Uvani je jako hladno i zima se doselila u moj kraj preljepo je sve tako bijelo, podsjeca na raj. Pa kad osjetim taj hladni zrak dok me grubo mazi po licu mom cesto se pitam Boze dali je tu moj dom. I onda osjetim tugu koja me lagano obuzme jer doci ce jednom smrt i sve ce da mi oduzme. Otici ce i razmisljanja moja u tihoj noci tko ce razmisljati iza ponoci. Tko li sam i sto li sam dal cu ikad spoznati gdje mi je dom dal cu saznati. Oh osjecam se tako tuzan i sam u ovoj noci cekajuci nesto zivot ce mi proci. Razmisljajuci o zivotu on ce mi pobijeci ispred samog nosa sve sto ce mi ostat ce biti sijeda kosa. Pa onda u staracki dom gdje cu dalje razmisljati o zivotu svom! |
26.12.2007., srijeda
Docek nove godine!
|
Koliko jos doceka nove godine treba da prodje pa da mom zivotu kraj dodje. Koliko jos vrucih ljeta koliko ljepih i tuznih sjeta. Tesko je kroz zivot ici imam osjecaj da mi kraj nikada nece stici. A gle on je u svakom trenu tu kraj mene i prijatelj mi je poput moje sjene. Svjesnoscu tom o svakog trena mogucem kraju prepustam se velikom zmaju. Zmaju koji se zove ljubav i zlo zmaju koji zna da smisao zivota je to. I on mi sad pokazuje sta ce biti u nekoj noci i da zlo pobjediti nece moci. Vec da ljubav ce vjecno da postoji i voli i ona ce dati meni ono za sta se moli. Dat ce mi svake godine novog zmaja tj. nadu,vjeru, pokazati put do raja! I tada mojoj sreci nece biti kraja! |