bez obrva

dragi mi je kreten. ne želi da idem van s curama. ali on može sa svojim krebilima gdje god ga te nožice odvuku. e pa neće to tako.

ne znam gdje je nestala moja sloboda! kao da sam u kockici. dragi je đubre. veliko govno. on ne bi da ja idem van s curama. e pa neće to tako. idem ja gdje želim. jebite se svi.

imao je lijepo oblikovano tijelo. prekrasna kosa zaokruživala je njegovo anđeosko lice. doduše gledao je uvijek u jednom smjeru, ali i ovako je bio poželjan. nije imao ni jedne dlake na prsima. kurac mu je bio malen, no prkosio je vremenu. stidne dlake stršale su poput lavlje grive i lijepo uokviravale taj malen kameni kurac. ne zna da li je bio djevac, ali zasigurno je izgledao poput anđela. svi su zamišljali, i muškarci i žene kako bi bilo s njim voditi ljubav. kako bi bilo osjetiti taj kameni kurac u sebi. predivan je. i michelangelo je to znao.

zvjerka

mantegna

ma nije baš da me progoni, ali nakon tri sata piljenja u renesansu počinjem se osjećati poput njegovog mrtvog krista. da! učim renesansu. zabavljam se većinom sjedeći za kompjutorom i tražeći slikice. pobjegla sam u zagreb, a to još nitko ne zna iz rijeke. obećala sam i slavljenje rođendana, ali eto zbrisala sam čim sam došla doma nakon pijanstva i vidjela moju dragu ukućanku kako me nepovjerljivo gleda. ja sam za nju bila i ostala drolja, kurva ili bludnica. a ne zna ona da sam ja fino dijete. valjda nije zaboravila razdoblje puberteta. dobro, nisam ga ni ja zaboravila. još se uvijek pitam je li to sranje već gotovo ili me još puca?