..dao Bog nikad više..
previše se toga nakuplja, a ništa ne izbacujem. izgleda da stvarno više ne obraćam pažnju na stvari oko sebe dok ne dovede do toga da pucam. izgleda.. možda i bolje. možda i bolje. ali nisam se promijenila. zar kad odrastaš i kad pomalo stvari počneš gledati drugim očima, zar to mora značiti da se mijenja čovjek? i to uvijek na gore? nisam mislila da to tako ide, nisam to tako zamislila. ni u jednom trenutku. zašto bi me onda optuživali da sam drukčija? iz kojega razloga...? zato što više ne plačem kad mi kažu neku riječ koju nisam htjela čuti? ili kada se više ne ispričavam na svakom koraku, i onda kada nisam kriva? zar su to stvari radi kojih sam postala gora osoba? stvari koje sam poduzela radi drugih, radi drugih koji su mi to "savjetovali". za moje dobro. hvala. cijenim to. <3
toliko me boli. kada se samo prisjetim.. onoga trenutkaa...... odvratnog trenutka... gledam, sretna sam, ispunjena i zadovoljnaa.. i ništa mi se ne može dogoditi, sigurna sam da ništa ne može pokvariti tako lijepe trenutke... ništa.. i onda gledam.. i ne vjerujem... ravno u nju.. ali zašto ne skreće??? zašto se prepustio nečem drugom, nečem jačem?.. zašto jednostavno nije izdržao još tih pola sata... ne krivim ga.. ne želim ga kriviti.. nije njegova krivica, desi se svakome... ali onaj osjećaj nemoćnosti... onaj osjećaj kada znaš da ideš k vragu a ne možeš nikuda već samo ravno k njemu... i gotovo... osjećaji se miješaju.. u trenutku više ništa ni ne osjećaš.... samo očaj oko tebe.. strah lebdi kraj tvoje glave... kraj glave osoba koje najviše na svijetu voliš.. i nisi svjestan da ih možeš izgubiti samo želiš da završi ono drobljenje! ono lupanje! ono ............ da.. ono.. odvratno.
i završi... završi... i izađemo. na nogama. a što onda..? ondaa jednostavno tek svi osjećaji dolaze k tebi, tek onda slete u tvoje srce, tvoje ruke i tvoju glavu.. onda onaj sav očaaj. sav strah. sva ona gorčina. ljutnja. ni sama ne znam što više... pokušavam se obuzdati radi njih.. pokušavam, ali ne uspijevam. jednostavno mi puca glava od tolikoga šoka i strahaa. puca. i bojim se još više kada je sve to prošlo. jednostavno se onda bojim za brata. za mamu. za njega. kako će dalje.. onaj pogled mi stvrdne sve što sam u sebi imala.. ona tuga, jad, krivnja, grižnjaa...žao mi je bilo. znam da je i njemu, ali brat ne shvaća. on ga krivi. on se dere. on se ne kontrolira. on je mlad. znam.... aliii?.. nije isti od tada. nije ni on. jedino ona ne pokazuje jednostavno ništa. kao i uvijek... koliko puta taj osjećaj panike prođe kroz mene.. svaki put kada sjednem u taj prokleti auto se sledim i pokušavam skulirati. i uspijevam. ništa teško. i zato želim što prije sjesti za taj glupi volan i voziti. otjerati taj strah što prije iz sebe.. što prije.. do kraja.. ne želim ga nositi u sebi..jednostavno ne želim... i neću. odlučila sam. totalno hladna i totalno kul. takva ću biti, takva sam i sada. i to je to.
to je jednostavno to. ali zaštoo. zašto to jednostavno ne mogu ostaviti iza sebe?
ali proći će. mora. ali nemoj mi govoriti da sam luda! nisam.
i ne govori da si umišljam i pretjerujem. to boli. to je nepristojno i ružno. vjeruj mi.
obična jedna podrška. i ništa drugo.
ne tražim puno, nikad nisam od nikoga tražila. tri riječi su dovoljno. jedan dodir je dovoljan. nikakve bajke i priče nisu potrebne. samo prisutstvo.
hvala. stvarno mogu biti sretna što ih imam sve. mogu. i jesam. hvala.
ne mogu bez njega. to je sigurno.
potrebne su mi. da.
znam da su oni tu. uvijek će biti.
jooj. hvala.
anđeo čuva. znam to.
ne vrijeddi
Točno osjećam kako zdravlje ode... Osjećam kako svaki veći napor troši sve više moje energije. Vidim da nisam u stanju izdržati puno više. Ne razumijem kako... Na temelju čega, maa uopće ne razmišljam. Živcira me kako to moram trpjeti, npr, kao danas... Nisam u stanju odigrati običnu tekmu a da ne probada ili da ne žiga srce ili da mi se ne bljuje. A Bože, kao da imam 500 godina. Ide mi to na živcee, jako, jako. I riješit ću ja to.. Već sam počela. Jer mi se ne da stalno trpjeti nos kako curi, ili grlo kako boli, ili ne znam više koji k višee.!
Ma ugl. Neću da kukam, ne da mi se. Nema smisla. Nema uopće smisla i koristi. Ala, preumorna sam toliko da ne mogu pisati i da stajem sada i jednostavno ne mogu ni razmišljati
u kk
ugl
bit će bolje
nema kukanja
to ne vrijedi
a ne
MA nema šanse. =/
Neodgovornost mrzim. Mrzim kada ljudi nešto kažu, obećaju i onda te tako iznevjere, s nekakvom lakoćom. Alaaa, koliko mi je to jučer dignulo tlak, cijeli dan sam se toliko živcirala radi obične gluposti. Ali jooj, kad ne mogu vjerovati da tako možeš nešto napraviti i onda normalno danas pričati kao da se ništa nije dogodilo. E pa neće to tako.. A ne, ovo nije prvi put da u zadnji čas nešto otkažeš, da nešto samo tako pustiš i da prođe sve samo tako. Ma joooj, samo još jednom mi prigovori nešto i onda će tek biti veseliceee. Joooj,kako mi to ne ide u glavu nikako.. Takva glupost, ali jednostavno ne mogu progutati...Ne mogu. Toliko mi je žao sad nje jer ipak... Ma ne znam, kad smo mi takve. Nismo prepreprečesto zajedno, kao što su neke, ali osjećamo nekakvu obvezu i nešto što nam govori da ipak bi bilo lijepo da smo tu. I želimo to. Da se bar malo vidimo i družimo sve zajedno, jer rijetko kad smo tugeder sve na okupu. Ma jooj, i lijepo je dok smo bile doma, ali sad mi jasno zašto se meni ne da nikada van bezveze. Glupost, dosadno, naporno, zagušljivo. Nije zanimljivo uopće. I drago mi da ne pijem, drago mi da ne pušim, šta god, jer kad vidim... Odvratne ste. Fuuuj. =/
Kakve stvari dopuštate, Bog vam pomogao stvarno. Odvratno. Fuj.
Ah da. Pitaše što jest, a ježga, ja bi radije bila drugdje.
Ali opettt, kad se sjetim !!!! Alaaa, kako me razočaralaaaa. Prvi put u ovih jedanaest dugih godinaa. Strašno. Valjda ima bolji neki razlog jer ono je prevelika glupost da ne dođe i da se ne pojavi tako olako.
Alaaa, čim se ja zamaram, Bože sačuvaj. Čemu bi se ja živcirala radi toga. Ma neću.
Ne živcira se ni ona, zašto bih ja!
Ma piih, nema šanse.
Joojjj, trštrš. JOooooj. Haha, smiješno. Vele ode.. Kako je ova pjana sinoć pričala ko navijena.. Ne voli me više, ne da mu se u vezi biti, ljubav otišla. Od početka se ne volimo. Od početka to nije to.. Pa što ste onda bili toliko đabe!? Hah, joooj. Udana.
Jašta. Pa, što protiv? :D
uuuh. da.
