...Slomljenih dugih noktiju, pocepanih čarapa....

"Na tom mjestu gdje sam pala, ostala je mrlja mala. Kao da je netko zgazio trulu višnju."
.godinama nisam čula tu pjesmu. i sada se ne odvajam od riječi, ritma.

A šta ćeš. Sinoć, sinoć, sinoć. Nemam riječi. Toliko mi se sve vratilo, toliko sam se uplašila da sam pomislila da sam bolesna. Da sam poremećena. Vidjela sam ga, kao da je tamo stajao. Jaoooo, osjećala sam se kao da sam za ludnicu. Htjela sam otići u njihovu sobu. Pričati s njima, sjediti s njima, ali nikako nisam htjela sama biti u sobi. Jednostavno me obuzeo opet onaj strah, ona panika, onaj odvratan osjećaj čak i ravnodušnosti. Fuj, sve mi se vratilo. Nisam mislila da je to tu još uvijek u tolikoj mjeri, smatrala sam da su to samo ružne uspomene, ali nikako da sam još uvijek preplašena, uplašena... Zašto si uopće to dopuštam? Zašto dopuštam da nadamnom prevladaju neki krivi osjećaji straha kada se u tom trenutku nemam čega bojati? Zašto si samo uništavam živce, i samu sebe pravim ludom. Strašno. Suze samo krenule, tresem se. Samo sam trebala tri fine riječi, samo da mi kažu da se nemam čega bojati, da je sve u redu, a ne da mi pričaju kako sam luda i kako moram smiriti živce, i šta ja znam. Ali buraz, tebi hvala. Joooj. Bolest. Moram se skulirati. Nemam se čega bojati, nemam. Sve je prošlo. I ima da se opustim, jer ovako napeta neću nikuda dospijeti. Samo ću se otjerat u krive stvari i osjećaje. Krive.

Opusti se.
Udahni.
Hvala blogu, prijatelj je pravi.
Za ovakve stvari bolje šutjeti, jer samo bi dobila krive poglede i čudne komentare, a lakše kada to neam više u sebi.
I sada sam kao nova, i sve u redu. Sve pet.
Jednostavno je bio trenutak. Trenutak u kojem se nisam uspjela kontrolirati, i poveli su me osjećaji i nabujale ružne uspomene. I to je sve. Idemo dalje.
Ovako bolesna.
Dok curi nos, i dok kišem, kašljem. Mrzim te večeri kada me guši sa svih strana. Mrzim kada se temperatura digne, i kada ruka boli. Ali neka, sve je u redu. Ode u školu, ode na tjelesni. I boli me briga. Ozdravit ću kad-tad. Ozdravit ću. Ozdravit.

"Sad neka mi iz knjige rođenih ime brišu."
Trula višnja. Trula višnja.
Dobro je. Dobro. Idem učiti, ima ima ima materijala a ocjene moraju biti bajne. hihi. Bit će, bit, ne dam se. :)
Uf. Uf.
Angel, take me away. So far. So far. I don't care, I just want to be with you.