Molim te,molim.
Sama.
Nigdje nikoga. Baš je to sve to lijepo, uživam. O da.
Smrdi. Fuj.
Iznenađena sam totalno od nekih ljudi. Stvarno su me iznenadile četitke dotičnih osoba, baš lijepo od njih. Nikad nisam mislila da će se sjetiti, i da će čestitati. Lijepo, lijepo. Ah..
Ne znam što reći više. Pišem pišem pišem. Više mi ni to ne ide, nikako. Već sam i s tim u klincu. Uskoro mi neće ići ni ono malo odbojke što znam igrat. Kul. Milana će me zamjeniti, ili još bolje Darja!
Šajze.
(=
NIšta mi neće ovaj dan pokvariti.
Fulala sam skoro tabletu. Danas mi rekla sestrična da njena frendica zbog " ešerikie" ostaje bez bubrega. Grejt. Baš sam to htjela čuti, uz sve ostale vijesti kako ljudi ostaju bez djece, da liječe to dugo jako i da na injekcije moraše ići. Kvragu, super. Ma ja ću to istjerat iz sebe samo tako, ma ja to na brzinu riješim, kao i sve do sada. Ma ni to me ne zamara uopće, samo čekam da mobitel zazvoni.. Nothing else. Iako zvoni cijeli dan, ali nikako ono što ja trebam i želim vidjeti.. Ajeeeee. Ajeeee.!
Ne mogu dočekati više.
)=
Ah.
Tried to be perfect.
I 17 mojih se približava. Za tri sata ću biti rođena, i donešena na ovaj svijet. Sad je negdje moja majka vrištala od bolova i mislila si kada ću više izać van. I onda sam ja nak crna ružna i dugačka izašla, pa je pomislila kako je sretna. Pitanje je dal' je i sad sretna. Ah, mora biti, dijete sam njeno, nak. Fala Bogu. I onda sam nak plakala, i ništa drugo nisam znala raditi, samo to. I svi su oko mene stajali, a ja jednostavno nisam znala što mene zapravo čeka u tom životu koji je preda mnom. Mislila sam da je to samo nešto.. Ma u stvari, nisam ništa mislila, bila sam samo dijete. Samo beba koja nema pojma o ničemu. Ama baš ničemu. Koja nije mogla pretpostaviti koliko patnje, ali i sreće i ljubavi je čeka na ovom svijetu. Koliko je toga pripremljeno da ona učini, i dobroga i lošega. Koliko je odluka očekuje da donese da dobro ispadnu. A nije ničega bila svjesna.
A gle je sad.
Beba više nije, daleko od toga. Postala je samo jedno djevojče koje voli, koje se smije, i voli opet. NIšta drugo, samo to. I što joj fali? Bogu fala, pa ništa. Sve je na mjestu, živo i hoda. Iam se samo zahvaljivati Bogu i svim tim ljudima koji su sad uz mene, a i koji su bili tu kada sam bila mlađa, koji su jedan dio bar prošli sa mnom za vrijeme ovoga moga tako dugog života..
(=
Hvala vam svima.
Volim vas sve.
Cure, hvala vam na podršci svaki put i na lijepim riječima.
Obitelji moja, hvala vam što ste jednostavno tu.
I anđele moj, hvala ti što si dio moga života. Nadam se da će tako i ostati.
Volim vas sve.
(ovo nadam se ne zvuči kao oproštajno pismo)
Da, vrajt..
Ajdeeeee, zazvoni!!!!
Molim te, molim.
02.05.2008. u 18:17 |
Broj komentara 0 |
Print |
# |
^
| < |
svibanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
da/ne
Hm.
Dizajn by:
RizL@ i sTrUdL@
Ovaj blog je tu da se ja ispušem, jer volim pisati, a ovako znam da nitko čitati neće. A lijena sam da pišem olovkom, kemijskom. Ne daj Bože, nalivperom.


Free Music
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zar ja?
Maloljetnica koja traži nešto što će ju nasmijati. Hvala Bogu sve ju uspije nasmijati.
Živi u jednom gradiću gdje svatko svakoga zna, na sreću ili nesreću?
Svaki dan ulazi u zgradu, tzv. školu misleći da će nešto naučiti.
Pokušava biti zadovoljna sobom, i ponekad probava shvatiti smisao ovog života, no nakon par seknudi odustane i samo se nasmiješi.
Želi uživati dok može.
Gledati druge dok se smiju i vesele.
Samo želi pjevati iako nema ni sluha ni glasa. / na nesreću drugih /
Ponekad joj se i pleše.
Ta maloljetnica samo želi jesti slatko.
Nikakvo povrće molim.
Utjehu nalazi u molitvi i Bogu. ( i ne, ne sramim se toga )
I samo želi živjeti s prijateljima i u ljubavi.

Ko fina prasina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oci same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosis na dusi
I nemas s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjecam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide

When the night has come
And the land is dark
And the moon is the only light we'll see
No I won't be afraid, no I won't be afraid
Just as long as you stand stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh now now stand by me
Stand by me, stand by me
If the sky that we look upon
Should tumble and fall
And the mountains should crumble to the sea
I won't cry, I won't cry, no I won't shed a tear
Just as long as you stand, stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh stand by me
Stand by me, stand by me, stand by me-e, yeah
Whenever you're in trouble won't you stand by me, oh now now stand by me
Oh stand by me, stand by me, stand by me

ne sjecam se imena tvog
ni kad sam zadnji put ti poklonio stih
al' necu da budem dio tog
ne mogu ja nikad vise biti jedan od njih
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
ne sjecam se dodira tvog
ni kad sam zadnji put osjetio slast
sve mi je to darovao Bog
da probam strah i nemir koju nosi strast
pa da i ja zapjevam kome trebam
kao onaj svirac da se predam
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno (Za to)
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
hajde i ti zapjevaj kome trebas
kao onaj svirac sav mu se predaj
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno

Gospod je pastir moj: ništa mi neće nedostajati!
Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorišta pusti me da počinem.
On krijepi dušu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega.
Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom; štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.
Pripremaš stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva.
Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život; i prebivat ću u domu Gospodnjem zauvijek.

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi -
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.

BALADA IZ PREDGRAĐA
....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...
A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.
