Sama.
Nigdje nikoga. Baš je to sve to lijepo, uživam. O da.
Smrdi. Fuj.
Iznenađena sam totalno od nekih ljudi. Stvarno su me iznenadile četitke dotičnih osoba, baš lijepo od njih. Nikad nisam mislila da će se sjetiti, i da će čestitati. Lijepo, lijepo. Ah..
Ne znam što reći više. Pišem pišem pišem. Više mi ni to ne ide, nikako. Već sam i s tim u klincu. Uskoro mi neće ići ni ono malo odbojke što znam igrat. Kul. Milana će me zamjeniti, ili još bolje Darja!
Šajze.
(=
NIšta mi neće ovaj dan pokvariti.
Fulala sam skoro tabletu. Danas mi rekla sestrična da njena frendica zbog " ešerikie" ostaje bez bubrega. Grejt. Baš sam to htjela čuti, uz sve ostale vijesti kako ljudi ostaju bez djece, da liječe to dugo jako i da na injekcije moraše ići. Kvragu, super. Ma ja ću to istjerat iz sebe samo tako, ma ja to na brzinu riješim, kao i sve do sada. Ma ni to me ne zamara uopće, samo čekam da mobitel zazvoni.. Nothing else. Iako zvoni cijeli dan, ali nikako ono što ja trebam i želim vidjeti.. Ajeeeee. Ajeeee.!
Ne mogu dočekati više.
)=
Ah.
Tried to be perfect.
I 17 mojih se približava. Za tri sata ću biti rođena, i donešena na ovaj svijet. Sad je negdje moja majka vrištala od bolova i mislila si kada ću više izać van. I onda sam ja nak crna ružna i dugačka izašla, pa je pomislila kako je sretna. Pitanje je dal' je i sad sretna. Ah, mora biti, dijete sam njeno, nak. Fala Bogu. I onda sam nak plakala, i ništa drugo nisam znala raditi, samo to. I svi su oko mene stajali, a ja jednostavno nisam znala što mene zapravo čeka u tom životu koji je preda mnom. Mislila sam da je to samo nešto.. Ma u stvari, nisam ništa mislila, bila sam samo dijete. Samo beba koja nema pojma o ničemu. Ama baš ničemu. Koja nije mogla pretpostaviti koliko patnje, ali i sreće i ljubavi je čeka na ovom svijetu. Koliko je toga pripremljeno da ona učini, i dobroga i lošega. Koliko je odluka očekuje da donese da dobro ispadnu. A nije ničega bila svjesna.
A gle je sad.
Beba više nije, daleko od toga. Postala je samo jedno djevojče koje voli, koje se smije, i voli opet. NIšta drugo, samo to. I što joj fali? Bogu fala, pa ništa. Sve je na mjestu, živo i hoda. Iam se samo zahvaljivati Bogu i svim tim ljudima koji su sad uz mene, a i koji su bili tu kada sam bila mlađa, koji su jedan dio bar prošli sa mnom za vrijeme ovoga moga tako dugog života..
(=
Hvala vam svima.
Volim vas sve.
Cure, hvala vam na podršci svaki put i na lijepim riječima.
Obitelji moja, hvala vam što ste jednostavno tu.
I anđele moj, hvala ti što si dio moga života. Nadam se da će tako i ostati.
Volim vas sve.
(ovo nadam se ne zvuči kao oproštajno pismo)
Da, vrajt..
Ajdeeeee, zazvoni!!!!
Molim te, molim.
Post je objavljen 02.05.2008. u 18:17 sati.