Blagovanje

Crnokosi dječak i ja, u toploj ljetnoj večeri, zajedno smo blagovali. Sjedili smo jedno nasuprot drugome i, u svečanoj tišini, posve polako, uzimali hranu koja je bila pred nama. Ni jedan okus nije bio propušten, ni jedna tekstura neprimijećena, nijedan pogled bez osmjeha. Tišinu nije kvario tih razgovor koji je polagano tekao. Sve što smo imali, podijelili smo. I nijedno nije ostalo gladno. Ni hrane, ni prijateljstva, ni riječi. Ovo blagovanje je bilo dragocjeno. Ne sjećam se kada je završilo. Sjećam se da je prijateljstvo bilo ukusno i mirno. Ne znam ni što smo jeli. Sve što sam vidjela je crnokosi dječak na pragu života, blage naravi i velikoga srca. I prijatelja s kojim sam blagovala.