Običan život

Kao i sva druga djeca, i ovo je odrastalo. Svakim danom je bilo sve veće i spremnije za stvarnost. Završilo je osnovnu pa i srednju školu. Pred njim su bili novi izazovi koje život donosi. Nije se željelo uhvatiti u koštac sa stvarnošću. Živjelo je od danas do sutra cijelo ljeto. Imalo je svoje želje i ideale, ali oni se brzo rasplinu na toplini ljetnih dana.
Vrijeme je prolazilo. Trebalo je krenuti dalje. Studiralo je. Jednostavnije je s više obrazovanja. Studentski život bio je lijep. S puno truda istovremeno je radilo i studiralo. Napredovalo je iz dana u dan. Ponovno pronašlo svoje ideale. Skroman život isprepletan radom i odmorom, bio je i lijep i težak. Prije svega jednostavan.
Dijete se trudilo. Doista, još je uvijek bilo bezazleno dijete u svijetu odraslih. Bezazleno, ali pametno, razborito. Trudilo se živjeti svoje ideale. Voljelo je ljude, i ljudi njega. Iskreno, nitko ga nije primjećivalo kao posebnu osobu, ali to je uistinu bilo.
Godine to dijete nisu poružnile, vrijeme mu nije naškodilo. Kada je moralo otići bilo je sretno. Ni po čemu posebno, to dijete osjetilo je puninu života. Jednostavnost mu je bila vrlina. Pronašlo je smisao – živjeti za život.