Dobro bi bilo zapamtiti ovaj događaj. Mislim da se radi o presedanu u suvremenoj povijesti. Ukoliko ne, slobodno me ispravite. Tamo gdje smo bili prije nekoliko desetljeća kad se govorilo o homoseksualnosti, sada smo s obzirom na pedofiliju. Prije ne tako mnogo vremena homoseksualnost se gledala kao poremećaj u seksualnosti. Ne samo da se radilo o općem mišljenju, već je tako govorila i medicina. No, malim koracima, homoseksualci su krenuli u borbu za svoja prava. Danas, na žalost, živimo u situaciji kada stvari više nisu kao nekoć. Homoseksualnost već dugo nema svoje mjesto na listi bolesti najutjecajnijih društava psihologa i psihijatara. Danas se kao na poremećaj gleda na homofobiju. Što bi to bila homofobija po definiciji, nije mi do kraja jasno, no jasno mi je da mnogi poistovjećuju osobe koje gledaju na homoseksualnost kao na poremećaj i osobe koje gaje mržnju prema homoseksualcima. Nije to ipak ista stvar. Proglasiti nešto poremećajem ili bolešću ne znači istovremeno izjasniti se kao mrzitelj osobe pogođene tom nevoljom. No, to je druga tema. Kako bilo da bilo, sve je više ljudi koji na homoseksualnost gledaju kao na nešto normalno. No, kada bismo se mogli vratiti nekoliko desetljeća unazad vidjeli bismo kako nije uvijek bilo tako. Većina se ljudi nije puno niti pitala o homoseksualnosti. Radilo se o nečem neprirodnom, o bolesti, poremećaju, kako god hoćeš, ali u svakom slučaju ne o nečem normalnom.
Vratimo se sada u naše vrijeme. Za sada većina ljudi razmišlja o pedofiliji kao o bolesti i to u najblažoj formulaciji. Mnogi će sa gnušanjem govoriti o pedofiliji i pedofilima. Pa ipak, u sitnim koracima, neke se stvari mijenjaju. Psihijatri i psiholozi već godinama ne pronalaze jedinstveno mišljenje s obzirom na ovu pojavu. Neki su spremni maknuti pedofiliju s popisa bolesti, kao što su to nekoć učinili sa homoseksualnošću. Pedofilska su društva već uspješno otvarala svoje stranice, na kojima su tumačili kako je njihova "seksualna preferencija" nešto posve prirodno i nimalo štetno za bilo koga. A sada - prvi službeni korak: registracija pedofilske stranke. Gdje će drugdje, nego u Nizozemskoj. Sud je konačno odbio zabraniti osnivanje ove stranke. Za sada javno je mnijenje revoltirano, traže zabranu. Možda se zabrana i dogodi, ali se ovaj povijesni trenutak neće zaboraviti. Do prije nekoliko godina, sumnjam da bi se itko usudio i pokušati osnivati ovakvu stranku. Danas, pedofili su učinili korak naprijed. I bez obzira na teškoće i borbe koje ih čekaju, sumnjam da će odustati. Ovi ljudi imaju jasan cilj pred očima, a u društvu u kojem se o dobru i zlu odlučuje demokratskim glasovanjem i ispitivanjem javnog mnijenja, taj cilj je ostvariv. Potreban je novac, dobar marketing, strpljenje i upornost.
Danas će se mnogi čuditi ovoj vijesti, zgražati se, ljutiti se. No, što će biti kroz deset ili dvadeset godina? Mislite li da će stati na ovome?
I nemojmo se zavaravati pa pomisliti da je problem u pedofilima ili homoseksualcima ili što ja znam kojoj manjini. Pravi poremećaj je u samom društvu, koje se spremno odriče vlastitih korijena i tradicije, kako bi ih zamijenila - ničim. Probija se jedan nihilizam koji u potpunosti niječe objektivnu istinu, jedinstveni autoritet i bilo kakav oblik "represije" kojom bi sa jasno dalo do znanja gdje su granice moralnih vrijednosti. Svatko danas ima pravo na svoju istinu, na svoje mišljenje, a rekao bih da problem nije toliko u tome, koliko u činjenici da društvo stoji na krivim temeljima. Jedini stvarni temelj zapadnog društva koji ja vidim jest uvažavanje ne samo svačijeg, već i SVAKOG mišljenja na jednak način. Uz ustrajan marketing i dobru kampanju, moguće je ne samo progurati bilo koju vrijednost u pisane zakone, već je usaditi u glave ljudi i tako manipulirati opće mišljenje. Svi mi u tome imamo svoju odgovornost. Zapitajmo se samo na trenutak koliko puta nam se dogodilo da usvojimo određenu vrijednost pod pritiskom većinskog mišljenja, ili medijske kampanje, ili možda baš zato što takva vrijednost udara kontru općem mišljenju. I tako se pridobija pojedinac po pojedinac za jednu stvar uz koju taj pojedinac ne bi pristao kada bi samo razumno izvagao u vlastitoj glavi argumente 'za' i 'protiv'. I to je vrlo opasno.
Stoga, na žalost, mogu s priličnom sigurnošću prognozirati za najviše dvadesetak godina da će pedofilija u zapadnom društvu imati ono mjesto koje sada ima homoseksualnost. Daj Bože da ova civilizacija promijeni svoje usmjerenje i da to toga ne dođe.