Eto još jedne senzacije koja to nije. Ili barem nije ono što kaže Večernji list: Otkriće koje će uzdrmati svijet i naše povijesno-vjerske spoznaje... Judino evanđelje napisali su gnostici 150 godina poslije Krista. Znači, oko 50 godina nakon što je napisano posljednje slovo katoličkog kanona Biblije. Juda ga svakako nije napisao, a teško da se radilo o nekome tko je Judu mogao poznavati. Radi se samo o jednom od mnogih apokrifnih spisa (spisi koji su pisani biblijskim stilom, ali nikada nisu ušli u biblijski kanon).
Jedna od teza koje se nameću uz otkriće nekog apokrifnog teksta je uvijek ta da se radi o spisu kojeg Crkva iz nekakvog straha nije htjela u Bibliji pa se potrudila uništiti ga. Teza drži vodu samo u glavama onih koji ne razumiju i ne poznaju povijest nastanka biblijskog kanona. Crkva je imala Objavu koja je dana u Isusu Kristu već prije negoli je napisano i prvo slovo Novog zavjeta. Novozavjetni su spisi nastali kao pismeni izražaj onog što Crkva već vjeruje. No, uz Katoličku crkvu, uvijek su postajale i neke manje zajednice koje su imale nekakvo mišljenje o Isusu Kristu i koje su mu pripisivale nekakav značaj unutar svoje kozmologije, soteriologije i teologije uopće. Takve su zajednice u pokušaju da si pridaju autoritet nekog apostola pisale često apokrife koje bi podmetale nekom apostolu. Tako su nastali spisi poput Tominog evanđelja, Petrovog evanđelja, Petrovog otkrivenja. Tako je nastalo i Judino evanđelje. U svim tim spisima interes pisca nije bio sačuvati autentičnu Objavu danu po Isusu Kristu (barem ne onakvu Objavu kakva je predana apostolima i, po njima, Katoličkoj Crkvi), već promocija nauka vlastite zajednice. Jasno je da Crkva nije takve spise uzimala u obzir prilikom slaganja kanona, jer ti spisi nisu sadržavali Objavu kakva ona jest već njeno krivo tumačenje.
Nema stoga nikakve opasnosti za Crkvu u objavljivanju ovog ili onog apokrifa. Postoji ipak stvarna opasnost za pojedince koji ne poznaju niti razumiju Objavu i Bibliju. Takvi bi ljudi mogli nasjesti na senzacionalističke izjave koje su već krenule oko Judinog evanđelja, te pomisliti kako se radi o nekim stvarima koje su prevažne, a koje su na ovaj ili onaj način bile sve do sada sakrivene od nas i koji sada mogu poljuljati temelje onoga što Crkva ispovijeda kao svoju vjeru.
Najblesavija od svega u članku od kojeg krećem je svakako izjava: Znanstvenici diljem svijeta smatraju da bi upravo to evanđelje moglo poljuljati same temelje katoličanstva. Takvo što može izjaviti samo netko tko ne poznaje uopće Katoličku Crkvu i njenu povijest. Ako je Crkva preživjela i nadživjela vremena kada se na apokrife mogao naići na svakom koraku i kada su uz nju postojale u mnogim gradovima i zajednice koje su ispovijedale vjeru koja se temeljila na apokrifnim spisima, ne vidim kako bi Crkvu mogla poljuljati pojava spisa davno zaboravljenog i beznačajnog u povijesti religija. Mnogo su značajniji spisi poput Kur'ana, Veda, Talmuda i sl. To su spisi koji su povezani uz velike religije svijeta, a koje su (kao i gnoza) različite od Katoličke vjere. Ni ti spisi, ni te religije nisu poljuljale kroz sva ova stoljeća temelje katoličanstva, a poljuljat će ga nekakvo Judino evanđelje napisano preko 100 godina nakon smrti Jude, odavno zaboravljeno. Spis je to koji može imati jednostavan značaj svjedočanstva jednog vremena i jednog mišljenja u tom vremena. Ta su vremena prošla, a mišljenja nestala. U suvremenom društvu postoje mnoge sile koje nastoje poljuljati temelje Katoličke Crkve. Judino evanđelje ni na koji način ne može se mjeriti s tim silama. Pa ipak neke će od tih sila sigurno i ovaj spis uračunati u ukupan zbroj svojih snaga. I neka to čine, a s njima i tzv. znanstvenici koji se umjesto znanošću bave poput gatara predviđanjem budućnosti Katoličke Crkve. Neka to čine i novinari uvijek žedni senzacija. Ništa novo pod suncem. Čine što mogu, čine što žele i uvijek zaboravljaju ili jednostavno ne vjeruju da je istinit onaj koji reče: "Vrata paklena neće je nadvladati." (Mt 16, 18)