Čitajući naslovnicu današnjeg Večernjaka još jednom mi se nametnula misao: U službi čega su suvremeni mediji? Dovoljno je samo letimično pregledati današnje naslove: Vjeroučitelj učenicima dao CD s pornićem, Račanovi napadi su izraz zavisti i osjećaja nemoći, Australija potopila sjevernokorejski brod zbog droge, Mafijaško ubojstvo u Novom Zagrebu...
Izgleda kao da se na ovom svijetu događaju samo loše stvari, a ako ih nema dovoljno za dnevno izdanje, onda ih valja izmisliti. Uzmimo samo prvi naslov kao primjer. Ukoliko netko ide tako daleko da će pročitati čitav članak o nesretnom vjeroučitelju, snagom razuma doći će do zaključka kako naslov uopće nije u skladu sa sadržajem članka. Članak naime govori o tome kako među učenicima kola CD sa materijalima koje im je dao njihov vjeroučitelj, a uz te materijale nalazi se i nekakav pornografski materijal. Sklon sam vjerovati da je vjeroučitelju materijal podmetnut, jer ne treba velika pamet kako bi se umnožilo CD sa dodanim datotekama. No, sve kada bi istina i bila u skladu s najsramotnijom mogućnošću, ništa još nije dokazano. Pa ipak, novinar Ante Vekić nije se libio objaviti ime vjeroučitelja te ga povezati s naslovom kojemu čak nije niti (barem iz minimalne pristojnosti) dodao upitnik, kad već stvari do danas uopće nisu jasne. Ovakva vrsta senzacionalizma sigurno da prodaje dodatne primjerke ove novine, ali pitanje je kome to služi? Zar se zaista u Hrvatskoj novinari ne mogu nadati uspješnoj karijeri ukoliko svoj posao rade objektivno i pošteno? Potrebno je, izgleda, svaku vijest koja nema dovoljno sramotan ili negativan kontekst obogatiti istim kako bi se mogla bolje prodati.
Netko će možda reći kako novinari nisu krivi, već je narod taj koji je zainteresiran ponajviše za negativne vijesti, međutim mislim da to baš i nije tako. Prodavale su se novine i prije negoli je dnevni tisak učinio svoj postepeni prijelaz prema žutom tisku. Sjetimo se samo kako je sve počelo sa hrpom nagradnih igara u dnevnom tisku koje su povećavale broj prodanih primjeraka. Onda je došao neki zakon koji je to doveo u nekakav red, ali novinari su se snašli. Svaki dan valja iznjedriti novu senzacionalnu vijest. Ukoliko takve vijesti nema, ona ima biti izmišljena. Kreće se od nekih stvarnih činjenica, a potom ih se tumači proizvoljno. I, kao šlag na tortu, stavlja se senzacionalan naslov obično negativnog konteksta.
Mislim da su mediji i te kako svjesni svoje uloge u društvu. Nisu oni samo puko sredstvo informiranja, već i FORMIRANJA javnosti. (Tko je ono rekao: "Ponovi laž dovoljno puta, i ona će postati istina"? Ah, da. To reče Joseph Goebbels, ministar propagande nacističke Njemačke.)
Rekao bih da mediji već dugo, kako u Hrvatskoj, tako i općenito u zemljama Zapada, nisu u službi javnosti, već u službi propagande svojih mecena. Dovoljno je imati mogućnost manipulacije medijima (bilo snagom novca, bilo snagom političke moći) i oni će po narudžbi stvoriti mišljenje javnosti. Ako to nisu u stanju, onda će ga barem predstaviti onakvim kakvo ono zapravo nije. Koliko smo samo puta tome bili svjedoci s obzirom na razne članke koji su se dotakli politike, javnih osoba, Crkve itd. Razumnom čovjeku preostaje biti svjestan da iako čita, sluša i gleda mnoge vijesti u medijima na hrvatskom jeziku, zapravo mu je potreban prijevod. Prijevod koji mora imati nekoliko koraka. Predlažem sljedeće korake:

1. Svaku vijest najprije pročitati takvu kakva je.
2. Ukoliko je naslov senzacionalistički, provjeri još jednom je li on stvarni odraz sadržaja ili je naslov zapravo poruka u čijoj je službi sam članak. Po potrebi zanemari naslov ili ga promijeni za svoju dušu.
3. Izvuci činjenice i donesi svoje zaključke. Novinar koji u prvi plan stavlja svoje zaključke, a činjenice stavlja u službu istih, zapravo ti poručuje: "Ti si nepismeni glupan. Ja ću ti objasniti što se zapravo dogodilo."
4. Ma koliko puta te uvjeravali u nešto što nije u skladu s onim što ti vidiš kao činjenice, ne daj se. Sjeti se Josepha Goebbelsa i čuvaj svoje mišljenje. Jer, u trenutku kada od njega odustaneš zato što je laž ponovljena dovoljno puta ili zato što tvoje mišljenje nije u skladu s mišljenjem većine, znaj da si opljačkan. I ne samo to. Radi se o pljački u kojoj si i sam sudjelovao jer si je dopustio.