Osvrćem se na jednu iznenađujuću i, po meni, dobru vijest. Talijansko Državno vijeće izjasnilo se kako križ ima svoje mjesto u javnim ustanovama (škole, uredi...). Zaista ova vijest dolazi kao osvježenje u sklopu gotovo pa neprekinutog niza raznih presuda i odluka kojima se u Europi Krista i Crkvu marginalizira i stavlja u status izgnanika. Pod izlikom odvajanja države od religijskih institucija (čitaj: Crkve) zadnjih godina sve više maha uzima trend uređenja zakona i države po načelu "kao da Boga nema". Razumljivo je da netko tko nije katolik ili kršćanin ili pripadnik bilo koje religije ima pravo očekivati da kao građanin ima jednaka prava i dužnosti pred zakonom bez obzira na postotak građana koji se izjašnjavaju kao vjernici. Međutim, pod izlikom borbe za jednakost svih građana, malo po malo vjernike se dovodi u situaciju u kojoj su upravo njihova građanska prava ugrožena marginaliziranjem one njihove životne dimenzije koja je upravo temelj njihova postojanja. Katolici se, prema nekima, više gotovo nigdje ne bi smjeli deklarirati kao vjernici. Koliko borbe oko toga smije li u državnom uredu, u školi i na sličnim mjestima visjeti raspelo. Raspelo navodno vrijeđa osjećaje onih koji u Krista ne vjeruju. Ja se pitam kako to nekoga može vrijeđati vjerski simbol onoga koji drugačije misli? Zar nije upravo jedno od temeljnih načela demokratskog društva to da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje? Pa kako može biti uvrjeda nekome, ako mu drugi kaže ili pokaže: "Ja sam katolik."? Je li mu time opsovao majku ili ukazao na to da onaj tko nije katolik manje vrijedi, ima manje prava od njega? Potpuna glupost. Kao da svi u pravnoj državi imaju pravo javno izraziti svoje mišljenje osim katolika. U Hrvatskoj se npr. 80% ljudi izjašnjava kao katolici. Sada, koliko od tih zaista iskreno nastoje živjeti vjeru koju na popisu ispovijedaju tema je za neku drugu raspravu, jer ovdje se ne radi o tome da oni koji su u većini imaju pravo na nešto što drugi nemaju. Samo za primjer, gay populacija u Hrvatskoj broji prema nekim procjenama 2-4%. Ma neka ih bude i 5%. A u Zagrebu se bez problema održavaju godišnje gay parade, koje sufinancira i osigurava grad. Kako to da po centru grada gay populacija može jasno izraziti svoje opredjeljenje, a katolici to ne smiju.
Isto tako možemo se prisjetiti više slučajeva u kojima su katolici rekli svoje mišljenje o nekoj društveno aktualnoj temi (umjetna oplodnja, spolni odgoj u školi, rad nedjeljom...). Odmah su mediji reagirali sveopćom hajkom. "Zašto se Crkva miješa u politiku? Kakve veze imaju popovi sa spolnim odgojem?..." I uvijek se pokazalo kako se može uvažiti svačije mišljenje, samo ne mišljenje Crkve. Katolici bi valjda samo još svojoj djeci smjeli reći u što vjeruju i to u tišini svoja četiri zida, a uskoro će ih i zbog toga možda prozivati. Možda će se netko sjetiti da djeca moraju biti odgajana bez ikakvog religioznog utjecaja, pa neka sama odluče hoće li biti vjernici kad navrše 18.
Spomenimo i crkvena zvona koja su nanijela neizlječive duševne boli nekim građanima. Oni su se zdušno borili ne samo za svoja prava, već i za prava svojih sugrađana, koji ih doduše to nisu tražili. Poznat mi je jedan zagrebački primjer. Čovjek je tražio da se jutarnje crkveno zvono oglasi sat kasnije. Zanimljivo je to da ovaj isti čovjek živi toliko daleko od tog crkvenog zvona da ga on zapravo i ne čuje, ali se on bori za principe.
Sve u svemu apsurd za apsurdom. Kao šlag na tortu je svakako došao i tekst Europskog ustava (koji će vjerojatno postati uskoro i naš) u kojem su neki htjeli spomenuti činjenicu da je europska civilizacija protkana i neizbrisivim tragom koji je u nju utkala Crkva i kršćanstvo. Naravno, bilo je uvrijeđenih. Njih ta nepobitna povijesna činjenica duboko vrijeđa.
U kontekstu sveopćeg medijskog i političkog progona Katoličke Crkve diljem Europe, javila se i ova nesretna finska državljanka koja je usred Italije zahtijevala da se sa školskog zida ukloni raspelo. Tamo su joj, naime, djeca pohađala školu, pa su se, valjda, zbog raspela svakodnevno vraćala uvrijeđena i isfrustrirana iz škole. Evo ti savjesnog građanina. U hrpi škola, kako u Italiji, tako i u Hrvatskoj, prodaje se droga, događa se nasilje. Izvan škola djeca su izložena štetnim utjecajima kroz medije, društvo, potrošački mentalitet koji im se nameće, ali problem je u raspelu.
Onda je valjda jasno kako, usred ovog sada već razmahanog usmjerenja, kao iznenađujuća dolazi vijest o tome da je žalba na raspelo u školi odbijena. Ipak sumnjam da tu sada neće uslijediti nove žalbe, prizivi i što ti ja znam.
Zanimljivo mi je živjeti u ovom vremenu i pratiti tijek izvrtanja stvari naopačke. Zapravo se ostvaruje prastaro proroštvo Antuna Pustinjaka iz IV. stoljeća: "Dolazi čas kada će ljudi mahnitati i čim budu vidjeli nekoga koji ne mahnita, navalit će na njega govoreći: 'Ti si pomahnitao!', zato što nije nalik njima." Nemamo se, dakle, čemu čuditi, niti ima mjesta strahu. Kao i uvijek, katolik se ima na koga osloniti bilo u vremenu mira, bilo u vremenu progona. Jer, sablažnjavalo to nekoga ili ne, križ i dalje stoji dok se svijet okreće.