Katastrofa. Još jednom moram instalirati Windowse i to na oba računala. Sustav je toliko jadan da svaki puta kada se nešto poremeti meni je lakše napraviti reinstalaciju svega nego tražiti i ispravljati grešku. Ovoga puta je mreža otišla i sada umijesto da pišem neki normalni blog ja se tu jadam nad ovom katastrofom od sustava.
A nije da više puta nisam prelazio na Linux i nije da možda neću opet jednog dana. Stvar je jednostavno u ovome: Ja lijepo instaliram Linuxa, sve narihtam, radim na njemu neko vrijeme i onda - bum. Naiđem na potrebu za nekom aplikacijom koja mi je draga, a kojoj ne nalazim zamjenu u Linuxu. Sjećam se zašto sam zadnji puta odustao. Sve je bilo savršeno, narihtano, radilo k'o sat. Čak sam uspio instalirati i TV karticu i radila je, ali... Nije radio daljinski za TV karticu. I nikako ga narihtati. I zbog takve male stvari, hajde opet na Windowse...
Prošlo je od tada barem dvije godine. Vjerojatno je Linux dobio mnogo novih mogućnosti. Možda ga ovo ljeto malo opet vratim na računala u njegovim najnovijim izdanjima. Ne znam ni sam. Nisam više student i nemam baš previše vremena za glupiranje i instalaciju sustava svako malo kao nekoć. Jednostavno bih htio da mi računala rade ono što im kažem. Ali ne ide to tako. Ja sam zahtjevan pa hoću svaku sitnicu baš po mom, pa instaliraj ovo, instaliraj ono i onda više niti ne znam što je instalirano, što nije i što je zapravo srušilo sutav.
I svaki puta, pa tako i sada, odlučujem: Neću stavljati aplikacije koje mi ne trebaju. Neću eksperimentirati. Do sada je bilo uzalud. Bojim sa da će i opet za par mjeseci biti ista stvar.

AFTERMATH: 01.33 Konačno sam sve posložio. I onda netko reče da su računala tu da nam pomognu.