belly_dance
23.06.2008., ponedjeljak
|
|
|
|
zasto plesati trbusni??
|
Ponavljajući pokreti kukovima koji su karakteristični za trbušni ples 'prisiljavaju' područje donjeg dijela leđa i bokova na izvođenje nježnih i ugodnih pokreta (npr. krugovi kukovima, 'brojke osam'…). Takvi pokreti pridonose poboljšanom toku sinovijalne tekućine (koja je prirodni lubrikant) u zglobovima. Kada se pokreti pravilno izvode, zdjelica je lagano pomaknuta naprijed - ispod kralježnice - što je neutralni položaj koji prevenira moguće probleme donjeg dijela leđa. Trbušni ples jača mišiće i pomaže pri oslobađanju napetosti kralježnice, jer djeluje protiv stalnog pritiska diskova koji nastaje kao posljedica današnjeg sjedelačkog načina života. Jači i elastičniji mišići abdomena poboljšavaju opće držanje i pomažu preveniranju bolnih leđa, pa ne može doći do neprirodnog naginjanja kralježnice naprijed (lordoza), što bi se moglo desiti ako je ta grupa mišića slaba. Graciozni pokreti kukovima i 'valovi' koje radimo svjesno kontrolirajući mišiće tijela djeluju pozitivno na abdomijalne mišiće, zdjelicu, mišiće vrata i kralježnice. Također, takvi pokreti poboljšavaju cirkulaciju i poboljšavaju rad probavnih organa. Za razliku od baleta koji potencijalno može izmijeniti i deformirati kostur, ili nekih drugih vrsta plesa koje su usmjerene protiv prirodnog položaja tijela, trbušni ples bazira se na pokretima koji su potpuno prirodni za žensko tijelo i djeluju u skladu sa njim. U prednostima ovog plesa mogu uživati žene svih dobi (mame, kćeri, bake) i tjelesne građe. Tijekom plesa krećemo se u različitim smjerovima, čime vježbamo pravilno raspoređivanje težine u tijelu i tjelesnu ravnotežu. Takav način vježbe djeluje i na jačanje koštane strukture te pridonosi prevenciji od osteoporoze. Ponavljajuće uvijanje, tj. kružni i senzualni pokreti tijela, povezuju se sa stanjem plesne meditacije. Mnoge žene primjećuju da im polagani, graciozni ples razbistrava um i potiče stanje mentalne relaksacije. Na taj način ples pomaže i poboljšavanju opće koncentracije u svakodnevnom životu. Brži tempo trbušnog plesa stimulirajući je i zabavan, pa se podjednako energični i spori tempo trbušnog plesa preporučuju u slučajevima anksioznosti i blaže depresije. Trbušni ples sagorijeva oko 300 kalorija na sat. Naravno, ova brojka može varirati ovisno o intenzitetu vašeg plesanja. Kombinirate li ovu aktivnost sa zdravom prehranom, trbušni ples bez sumnje može biti dio strategije za gubitak suvišnih kilograma. |
22.06.2008., nedjelja
par swikica
   |
malo o belly dance... :)
|
Trbušni ples je možda najstariji oblik plesa, a njegovi korijeni mogu se naći još u drevnim orijentalnim, indijskim i srednjoistočnim kulturama. Iako ga danas mnogi ljudi doživljavaju kao zavodljiv ples čija je namjera zabaviti muškarce, u stvari je muškarcima tek u recentnoj povijesti dopušteno promatrati ovaj jedinstveni oblik umjetnosti. Tradicionalno je trbušni ples izvođen od žena za žene kao oblik drevnih rituala plodnosti te ceremonija u kojima su se štovala božanstva. Naslijeđe žena koje plešu trbušni ples za žene nastavilo se i u ne tako davnoj povijesti. U haremima Konstantinopolisa sredinom 15.st. ciganske plesačice trbušnog plesa bile su unajmljivane da zabavljaju žene, ne sultana. One su plesale turski stil trbušnog plesa, sa činelicama na rukama te uzemljenim pokretima izvođenim i na podu. Neka ciganska plemena putovala su po Egiptu i bliskom Istoku i razvila vrlo popularan, tzv. ghawazee folklorni stil plesa koji je u svoje predstave uklopio mnoge upadljive predmete kao što su velovi, svijeće ili mačevi, koji se i danas koriste. Od početkom 19.st. muškarci su bacali prve poglede na trbušni ples u improviziranim izvedbama ghawazzee-a u njihovim kazalištima na otvorenom. Kako su Evropljani počeli više putovati, njihova fascinacija sjevernom Afrikom i bliskim Istokom sve je više rasla. Umjetnici kao što su Renoir, Matisse i Ingres oslikavaju haremske žene, a 1893. Oscar Wilde uprizoruje ˝Salome˝ u Londonu, koja je izvodila i zavodljiv ˝Ples sedam velova˝. Kulturni fenomen nazvan ˝salomanija˝ počeo se širiti Europom, a dosegao je i Ameriku kada je plesačica po imenu Little Egypt nastupila na Svjetskom sajmu u Chicagu 1893.g. Njezini egzotični pokreti tada su bili smatrani nečuvenim, ali publika je ipak bila oduševljena, i trbušne plesačice počinju se pojavljivati u mnogim ranim Hollywoodskim nijemim filmovima. Na prijelazu u 20.st. počinju se otvarati noćni klubovi u sjevernoj Africi i na bliskom Istoku, kako bi zadovoljili zahtjeve kolonijalnih vlasti i zapadnjačkih turista, koji su plaćali da vide glamurozne trbušne plesačice odjevene u kićene kostime, plešući na prstima, izvodeći nježne pokrete bokovima i graciozne geste rukama, vrlo slične današnjem modernom egipatskom stilu plesa. Danas, trbušni ples je popularniji nego ikad, kako sve više žena shvaća njegov potencijal za zdravlje i formu (˝fitness potential˝), a mnoge žene prakticiraju ovaj drevni ples kao redovit oblik tjelovježbe. Od prošlosti pa sve do danas, trbušni ples ohrabruje svaku ženu da slavi svoju vlastitu unutarnju ljepotu. Jedna od najviše iznenađujućih i najljepših stvari u bogatoj i raznolikoj povijesti trbušnoj plesa jest ne samo njegov opstanak kroz toliko mnogo vremena, već i razvoj i prilagođavanje svim društvenim i političkim prilikama. Do danas nastavlja svoje naslijeđe kao oblik osnaživanja ženstvenosti. |
