Trbušni ples je možda najstariji oblik plesa, a njegovi korijeni mogu se naći još u drevnim orijentalnim, indijskim i srednjoistočnim kulturama. Iako ga danas mnogi ljudi doživljavaju kao zavodljiv ples čija je namjera zabaviti muškarce, u stvari je muškarcima tek u recentnoj povijesti dopušteno promatrati ovaj jedinstveni oblik umjetnosti. Tradicionalno je trbušni ples izvođen od žena za žene kao oblik drevnih rituala plodnosti te ceremonija u kojima su se štovala božanstva.
Naslijeđe žena koje plešu trbušni ples za žene nastavilo se i u ne tako davnoj povijesti. U haremima Konstantinopolisa sredinom 15.st. ciganske plesačice trbušnog plesa bile su unajmljivane da zabavljaju žene, ne sultana. One su plesale turski stil trbušnog plesa, sa činelicama na rukama te uzemljenim pokretima izvođenim i na podu. Neka ciganska plemena putovala su po Egiptu i bliskom Istoku i razvila vrlo popularan, tzv. ghawazee folklorni stil plesa koji je u svoje predstave uklopio mnoge upadljive predmete kao što su velovi, svijeće ili mačevi, koji se i danas koriste. Od početkom 19.st. muškarci su bacali prve poglede na trbušni ples u improviziranim izvedbama ghawazzee-a u njihovim kazalištima na otvorenom.
Kako su Evropljani počeli više putovati, njihova fascinacija sjevernom Afrikom i bliskim Istokom sve je više rasla. Umjetnici kao što su Renoir, Matisse i Ingres oslikavaju haremske žene, a 1893. Oscar Wilde uprizoruje ˝Salome˝ u Londonu, koja je izvodila i zavodljiv ˝Ples sedam velova˝. Kulturni fenomen nazvan ˝salomanija˝ počeo se širiti Europom, a dosegao je i Ameriku kada je plesačica po imenu Little Egypt nastupila na Svjetskom sajmu u Chicagu 1893.g. Njezini egzotični pokreti tada su bili smatrani nečuvenim, ali publika je ipak bila oduševljena, i trbušne plesačice počinju se pojavljivati u mnogim ranim Hollywoodskim nijemim filmovima.
Na prijelazu u 20.st. počinju se otvarati noćni klubovi u sjevernoj Africi i na bliskom Istoku, kako bi zadovoljili zahtjeve kolonijalnih vlasti i zapadnjačkih turista, koji su plaćali da vide glamurozne trbušne plesačice odjevene u kićene kostime, plešući na prstima, izvodeći nježne pokrete bokovima i graciozne geste rukama, vrlo slične današnjem modernom egipatskom stilu plesa.
Danas, trbušni ples je popularniji nego ikad, kako sve više žena shvaća njegov potencijal za zdravlje i formu (˝fitness potential˝), a mnoge žene prakticiraju ovaj drevni ples kao redovit oblik tjelovježbe. Od prošlosti pa sve do danas, trbušni ples ohrabruje svaku ženu da slavi svoju vlastitu unutarnju ljepotu.
Jedna od najviše iznenađujućih i najljepših stvari u bogatoj i raznolikoj povijesti trbušnoj plesa jest ne samo njegov opstanak kroz toliko mnogo vremena, već i razvoj i prilagođavanje svim društvenim i političkim prilikama. Do danas nastavlja svoje naslijeđe kao oblik osnaživanja ženstvenosti.
Post je objavljen 22.06.2008. u 20:51 sati.