Dobro mi došel, prijatel!
11.3.2006.
Umro je Sloba. Njegovi ga pajdaši Alija i Franjo nestrpljivo iščekuju za novu partiju pokera u Paklu. Bio je dobar i poslušan učenik i dobro je razbucao Balkan, moje omiljeno igralište. Šteta, prelako se dao uloviti i zadnjih mi nekoliko godina nije bio od koristi. Ali, ne brinite. Na Balkanu ću mu lako naći zamjenu.
Kasnih osamdesetih bio je već vješt pokeraš; devedesetih već imao hrpu žetona; dobro je dijelio, odlično procjenjivao slabašne adute svojih partnera. Najbolje je blefirao! Alija je bio skroman - njemu je lako obećao zelenu državu, mešihate i ukidanje laičke države. Franjo je želio popuniti perec i postati ban i kralj – kud ćeš lakše ludome obećati tuđe - pola Bosne i čišćenje Hrvatske od Srba. Ionako je trebalo popuniti istočnu Hercegovinu. Tri ratna druga bila su složna, a pomagača nije nedostajalo.
Ipak, Slobu moram istaknuti - od sve trojice bio je najbistriji i najpouzdaniji. Franjo i Alija bili su ograničeni i postariji, iako sasvim kvalificirani vragovi šegrti. Ali Sloba, on je imao svježih ideja, analitički mozak i fleksibilnost, koja je njegovim šeprtljavim kamaradima nedostajala.
Neke su Slobine ideje Alija i Franjo uspješno prekopirali – nisam se bunio, jer su efekti bili prekrasni: lomače i buktinje obasjavale su godinama moj Balkan, a vriskovi nedužnih punili mi srce tako divnom grozom. I prije nego bih viknuo 'još', moji su šegrti razbuktavali lomače.
Nije mi se svidjelo, što Sloba ne zna uživati u mučenjima, zvjerstvima. Na sve je gledao tako salonski, bankarski, financijaški: nabrzinu bi zbrojio pozitivne i negativne efekte, a kao svaki gentleman, uz viski i cigaru, odvraćao pogled od zvjerstava i pretvarao se da ne čuje jauke. Mlad je, mislio sam, još ima vremena za njega. Iako, bojao sam se da da ga je lagodni život u New Yorku previše razmazio i omekšao. Taj nije čamio u hladniim zatvorima kao Franjo i Alija, koji su patnje drugih osobnije doživljavali – kao otplatu svojih trauma i muka. Oni su znali uživati u patnjama drugih, Slobo još ne. Mlad je, dao sam mu vremena. Imao je zato mnogo drugih prednosti. Uostalom, bio je pravnik, advocatus diaboli s pedigreom i diplomom.
Svidjela mi se ideja sa silovanjima. Genijalno se Slobo toga dosjetio! Tako bi žene i njihova neželjena djeca u tisućama prenosile mržnju i virus bjesnila, a nove su generacije još prije rođenja srkale žuč sa mojeg izvora. Dobro zamišljeno, Slobo!
Nije volio krv, ali nijedan moj dostojan šegrt nije to volio. I danas mi je to misterija: uzmimo Adolfa, na primjer. Taj bi se onesvijestio na sam pogled na krv, na jedan leš... Ali tisuće odjednom- e, to je bilo mnogo lakše! Zato je i bio dobar. Svi moji veliki učenici imaju tu čudnu, ali korisnu žicu. Iako ja cijenim i pojedinačne koljače, a Slobo, Franjo i Alija imali su dovoljno takvih.
Bure je baruta prividno odahnulo, a novi je Adolf tisućama kilometara daleko, preko Atlantika.
Ne bojim se za kadrove. Tri moja balkanska krvnika dobro su posijali sjeme. Uostalom, ovih su mi zima srce najbolje grijale bliskoistočne vatre. Moj glavni igrač G.W. i njegove marionete u Knesetu dobro vode igru, a nova su žarišta unaprijed osigurana za desetljeća koja dolaze.
Zato ovo nije 'zbogom', već 'do skorog susreta' Slobo, vjerni šegrtu! Tvoji kamaradi i moi, tvoj nadređeni, pripremamo ti party dobrodošlice! Sumpor već miriše, vatre već gore.
I riječima tvog vjernog Franje: Dobro nam došel, prijatel!
LF. aka Satan, Asmodai, Beelzebub, Lucifer Mephistopheles.
11.03.2006.
|