Utjeha kupaone
26.1.2006.
Leži u kadi sa prerezanim venama, iz kojih krv polako curi. Mjehurići pjene postaju jarko crveni, a nivo se vode opasno približava rubu kade. Uskoro će morati posegnuti za čepom, inače će nastati poplava u kupaoni, a to nikako ne želi. Ionako je za ribanje pločica, lavaboa, ogledala i ormarića utrošila više sati mukotrpnog rada. Ako si uredan i imaš osjećaj za čistoću, niti jedno dezinfekcijsko sredstvo nije dovoljno dobro. Nijedna četka nije sasvim efikasna. Bez klečanja na pločicama i ručnog brisanja krpicom nikako ne ide.
E, pa ona nije željela da je zateknu mrtvu u neurednoj kupaoni. O stanu da se ne govori. Uzela je tjedan godišnjeg, da sve sredi prije susreta s vrelom vodom u kadi. Iako je prozore prala još prošli mjesec, mrlje od kiše i prašina sav su njezin trud poništili. Pa onda zavjese, dubinsko usisavanje tepiha, prozračivanje madraca, posteljine. Odmicanje regala i ormara za odjeću, da se pokupi prašina od prošle godine. Kad ju je jednom susjed zatekao kako se muči, pokušavajući odmaknuti teški regal, čudio se i smijao. Pa tko još briše prašinu iza ormara? Naravno da on i njegova žena nikad nisu. Žena mu nema slomljene nokte i hrpu zanoktica. U početku je i ona sama probala raditi u gumenim rukavicama, ali nije išlo. Nije imala dobar osjećaj opipa u prstima, a bez toga nema dobrog čišćenja. Uglavnom, kuća je nakon tjedan dana ribanja blistala. Ostao je samo problem kupaone. Nakon što prereže vene i krv počne teći, mora ostaviti otčepljenu kadu. Inače će se voda preliti preko ruba, natapati pod kupaone i možda napraviti svinjac u hodniku, a to je svakako željela izbjeći. Jedino se nadala da neće prebrzo izgubiti svijest. Trebalo je stalno ispirati krv sa zapešća, u kadi i oko nje, tjerati je toplim mlazom prema odvodu. Užasavala se pomisli da je u kadi zateknu neurednu, umrljanu krvlju.
U početku je boljelo kao vrag, ali je vremenom bol popustila. Jedino su ružni rubovi presječenih vena zjapili kao pokidani kablovi. Sad je ionako bilo kasno da ih ovlaš omota zavojem od gaze. Zbog urednosti, naravno.
Mora da je zadrijemala od topline, jer kad se trgnula, kupaona je bila sva u pari. Jedva je vidjela obrise predmeta oko sebe. Sjetila se, da će od pare ogledalo ostati mokro i zamrljano, a osušene kapljice vode ostave ružan trag i na ormariću. Bojala se da će teško ustati zbog gubitka krvi, ali začudo, digla se lako i bez problema. Sve će ovo još potrajati, razmišljala je, ne sasvim sigurna je li to dobro ili loše. Pod je bio vlažan, pa se sjetila odmah staviti stari ručnik, već ionako u košari za pranje. Gadio joj se pogled na vlastita zapešća, pa je pronašla zavoje i lagano, ali uredno omotala zglavke ruku. Srećom, pa još ima medicinske ljepljive trake, da ne mora vezati ružne, neuredne čvorove. Kad je uhvatila za kvaku kupaonskih vrata, iznenadilo ju je što ih ne može otvoriti. Kvaka se savijala u njezioj ruci, brava je škljocnula, ali su vrata ostala zatvorena. Možda su zaključana izvana? Ali, tko bi to mogao u njezinom stamu? I čemu? Razbijala je glavu ovom zagonetkom. Lupanje po vratima, ili vikanje u pomoć nije dolazilo u obzir. Nije željela da netko provali i spasi je prije nego dovrši što je započela. Prije nego se ubije. Eto, izgovorila je riječ 'ubiti se', a nebo joj se nije srušilo na glavu. Ubiti se, ubiti se, ubiti se. Nema munje s neba, vjerojatno nema ni pakla. Iza smrti nema ničega, bila je sigurna. Uzalud strogi katolički ogoj, nedjeljne mise, strašenja paklenim ognjem za svaku sitnicu. Slobodna, uskoro će biti slobodna od svega. Odlazi kad želi, na način kako ona odluči, a ne da umjesto nje odluči slučajnost, bog ili priroda.
Kad je razmislila, shvatila je da joj zaglavljena vrata ustvari i nisu problem. Pa kuda bi išla? Čemu? Treba se vratiti u toplu kadu, jer je već pomalo drhturila, onako gola i s tko zna koliko malom količinom preostale krvi u venama. Izbjegavala je gledati u zapešća, iako su bila uredno omotana zavojima. Dugo je planirala vlastitu smrt, skoro od tinejdžerskih dana. Slično kako curice od malena planiraju vlastito vjenčanje, do u detalje. Kakva će biti vjenčanica, kakav šlajer, kakve će biti djeveruše. Pa onda cipele, uparivanje boja, cvjetni aranžmani na stolu, ruzmarini u zapučku odijela svatova, sve, baš sve detalje. E, pa kod nje je, umjesto vjenčanja, smrt igrala tu važnu ulogu u životu. Znala je da to mora biti uredno, lijepo za oko, nenametljivo. Najbliže tome su bile tablete, ali tada bi je čekala sigurna autopsija. Kao, da vidimo točno što je popila i koliko. Nema veze, što bi im na jasno vidljivom mjestu ostavila praznu bočicu s nazivom tableta, količinom. K vragu, možda bi na papirić i zapisala točno vrijeme gutanja pilula, kad bi znala da je kretenima to dovoljno, da neće tražiti autopsiju. Ali, nije mogla biti sigurna. U današnjem svijetu bez puno logike i poslovnomg morala i etike, nitko svoj posao nije radio s dužnim poštovanjem, savjesno i temeljito. Površnost je bilo novo božanstvo, kojem se klanjala većina ljudi koje je poznavala.
Ostale su dakle prerezane vene, uz otvoreni mlaz u kadi. Voda će odnijeti krv i sprati nered, a vidljivo rasječene žile neće ostavljati sumnje u uzrok smrti. Ako na kraju i dođe do mrske joj autopsije, u tijelu neće ostati ni kap krvi, da od nje na stolu patologa naprave neprepoznatljivu, krvavu, životinjsku masu kao na kolinju (stol patologa mora biti patološki stol, napravila je u glavi mentalnu zabilješku; sve vezano za patologe mora biti patološko po definiciji).
Kad je već izvan kade, pobrisat će kondenziranu paru i maknuti mokri ručnik sa poda. Najradije bi ga stavila na radijator, da se prvo prosuši, ali tko će ga onda vratiti u košaru za prljavo rublje? Nije željela da netko nađe ručnik sumnjive čistoće i posumnja u njezine higijenske navike. Usput je provjerila stanje wc-školjke i zamijenila mirisni uložak. Sjetila se otklopiti vodokotlić i sipati unutra antiseptički osvježivač. Sad se više zaista nije imalo što više učiniti, pa se vratila u kadu. Godila joj je vrelina vode na vratu, pa je skupila koljena, pognula glavu i prepustila se vodenoj masaži mlaza. Sitne iglice vode ubadale su joj lice i kožu kao smirujuća akupunktura. Mlaz tuša preselila je na dojke, leđa, kralješnicu.
Odjednom joj je pogled privukla vijugava zmija odlazeće vode u odvodu. Bila je začuđujuće prozirna, bez crvene boje. Trebalo joj je nekoliko minuta, dok joj se u glavi nije formirala zapanjujuća pomisao: krvarenje je prestalo, a ja sam još pri svijesti i razmišljam! Iako je dugo izbjegavala pogledati vlastita zapešća, sad se natjerala pogledati izbliza. Zaista, zavoji su bili natopljeni samo vodom, skoro bez ijedne mrlje krvi. Premetala je po glavi misao o tome, kako u situacijama velikog stresa ili straha, krv može usporeno teći ili krvarenje potpuno prestati. Sjetila se, kako su je jednom kod dobrovoljnog davanja krvi morali poslati kući neobavljena posla. Medicinska se sestra našalila, kako se krv ustrašila i pobjegla. Ili je došlo do neobjašnjivog zatvaranja posjekotina, pa je tek malena količina krvi iscurila? Nemoguće, jer je na satu u kupaoni vidjela da je prošlo skoro pet sati od kada je britvicom za depilaciju razrezala vene. Negdje je čitala, da samo dame ili kukavice režu poprijeko. Da to ustvari predstavlja poziv u pomoć. Kao, tko zaista želi iskrvarenje, taj reže venu uzduž, jer tu nema šivanja, a krvarenje je obilno. Ali se to činilo nekako neuredno. Barbarski. Ionako se bojala velikih rana.
Pogledala se u ogledalo. U nju je zurila anemična, blijeda faca, slična njoj, a opet ne baš sasvim ista. Žena u ogledalu imala je mnogo čišći, prozračniji ten od njezinog,. Dojke joj nisu bile obješene. Naprotiv, izgledale su zaobljene, čvrste, kakve je nekad i sama imala u mladosti. Gubitak krvi očito uzrokuje i poboljšanje vlastite percepcije. Hajde, barem nešto pozitivno u svemu, zaključila je.
Prenulo ju je kucanje na vratila. Pokušala je uzviknuti 'tko je', ali se zagrcnula i samo skupila i obrgrlila koljena. Policajac koji je ušao, izgledao je zgrožen pogledom na nju. Očito u životu nije baš vidio puno golih žena. Još se par glava pojavilo u dovratku – prepoznala je susjedu iz stana do njezinog i čovječuljka iz prizemlja, predsjednika kućnog savjeta. Htjela je uzvuknuti – što radite u mojoj kupaoni, zar ne vidite da još nisam gotova! Htjela je zamoliti da ne ulaze u cipelama, da ne prljaju. U kakofoniji njihovih glasova, svoj nije uspijevala čuti. Ležala je s rukama preko dojki, kad da njezine malene šake mogu pokriti nagost cijelog tijela. Tip, koji je upravo ušao u kupaonu, uperio je fotoaparat s povelikim objektivom ravno u nju. Nemojte, zar ne vidite da sam gola, vrištala je. Nitko se nije obazirao na njezino čuđenje.
Nepoznati s fotoaparatom odjednom je progovorio: - Vidio sam puno žena - samoubojica. Neke su od njih bile gole, mnoge lijepe. Ali, ova ih sve šije. Ipak me najviše dojmila kupaona – ovako lijepu i urednu nisam vidio već godinama!
Nije razumjela o čemu govore, osim ovog zadnjeg o urednosti. Odjednom je preplavio osjećaj zadovoljstva i ponosa. Konačno je napravila barem nešto kako valja!
26.01.2006.
|