Kao da me nema...
hmmm...opet mi fali neki uvod ili barem neka prva recenica...nije bitno...doma sam...sad je proslo vec skoro 2 tjedna a jos se zapravo nista nije dogodilo...ali dok bolje razmislim, nemam pojma sto sam uopce ocekivala...jedino mi je malo cudno to sto vise nisam naviknuta na to da se netko stalno brine za mene, prati koliko jedem ili koliko spavam...i vec mi nedostaju moji cimeri koji vjerojatno isto kao ja, sad nemaju sto raditi a ipak smo se vidjeli samo par puta...drukcije je kad smo doma...kao da zivimo na razlicitim krajevima Hrvatske...sad vise nema nikoga koga mogu buditi u jutro osim seke, a to bas i nema puno smisla jer se vecinom samo okrene na drugu stranu i u polusnu nesto kaze sto vjerojatno samo ona moze razumjeti...i naravno spava dalje...mozda bi trebala upotrijebiti iste metode kao u Rijeci...HLADNA VODA :)...Sad kad se probudim prvo trazim jos zatvorenim ocima rub kreveta i onda polako se uspravljajuci shvacam da nisam u Rijeci...tiho, iako moram priznati da se bas i ne trudim, izlazim iz sobe trazeci mamu jer bebica treba svoj jutarnji cappuccino :)...da, cedevita ocito nije bila dovoljno jakog karaktera pa je odustala od borbe...ali skoro svaki dan pocinje i zavrsava skoro na isti nacin...osim jucer :)...jer me jedna osoba jako usrecila :)uglavnom, danas je ovaj postic ispao malo kraci...moram se poceti spremati jer idem na "party" :)...saljem vam puno puseka i pozdrave...uzivajte... |
Pjesak pod nogama...
Igrao se pauzama,medu notama nepoznate melodije... pustao je vlakove, na tracnice koje ne vode nikuda... imao je sve, a nije trazio nista... izgubljen, u svijetu sunca... Razmisljam, ali ne zelim se sjetiti... savrseno je, a ipak zelim da se mjenja... okrecem se, a ne zelim vidjeti... zatvaram oci i bjezim... |
I want it that way...
Vec sam opet tu...i opet sama u stanu :)...cimer me ostavio s Krizanom i otisao jesti...Ali dobro, neka mu bude...bas sam danas super volje, cak sam ucila vec skoro 3 sata anatomiju i sad mi je ostalo “samo” jos 30 str...ali ako se potrudim uspjet cu to jos danas...Jos uvijek je vruce iako puse vjetar...sjedim u kuhinji i gledam more...bas je prekrasno...prije mi je bilo jako zao sto nisam u Zagrebu, a jedini razlog je bio to sto sam tako daleko od doma...sad mi je puno lakse a najveci razlog tome su Bella i Luki (i da ne zaboravim, naravno more!)...i sad kad sam konacno nekako prihvatila cinjenicu da mogu doma samo jednom na mjesec, kad sam se pomirila s tim da se tu cak nakon 20 minutne voznje mogu i kupati u moru (stvarno mi je tesko palo!! :) ), i sad kad je zapravo ostalo jos samo 3 tjedna “patnje”, pojavila se opet jedna hmm...cinjenica :) koja me uzasno vuce doma...ili mozda prije u zagreb :)...ah, ali mozda je bas tako trebalo biti a ako sam izdrzala do sad onda cu i ovih par dana... Bella je sad bila doma ovaj vikend ali sad mi se danas vraca, vec mi je nedostajala iako je naravno i Luki dobra zamjena (kad treba :) )...S njim mogu stvarno pricati iako se to vecinom bazira na zajebanciji :)...ali to mi cesto treba iako sam primjetila da se tu puno manje bediram zbog nekih gluposti...a da nebi bilo zabune, super je Luki...smotani ali tocno takav mora biti :)... Tu u Rijeci stvarno ima cudnih ljudi...ali ne u negativnom smislu...samo su drukciji...svoji...a to je dobro...zapravo je vjerojatno svugdje tako samo sto to mozda ovisi o tome koliko poznajes te ljude...ja sam primjetila otkako sam ovdje da sam drukcija...ne znam jesam li sad vise ili manje ona koja bi trebala biti ali znam da mi vise nije toliko bitno sto ce drugi misliti o meni...ali ipak kad se vratim u Cakovec ponekad ne radim ono sto ja zelim nego vise ono sto drugi “ocekuju” jer me znaju samo onakvu a sad ne mogu biti drukcija...znam da je to vjerojatno samo u mojoj glavi...ali ne mogu to promijeniti...cak se ni ne trudim... Gledam krizana...tu je tocno ispred mene...zasto se barem ne pokusava sakriti iza laptopa? Mozda da mu malo pomognem? Ne volim ga vise...stalno se svadamo jer uvijek zeli da sve bude po njegovome...cini mi se da uopce nisam bitna u ovoj vezi...samo je dobro sto je tako lagani pa ga mogu jednostavno baciti kroz prozor...ali to cu uciniti po noci da me slucajno netko ne vidi pa da ne dode na ideju da mi ga vrati...ah, jadan! Ipak mislim da mu moram sad malo paznje posvetiti jer ne zelim da sam pati sad prije smrti... Imam jos 2 sata za ucenje a onda idem po Bellu...moram to iskoristiti, svaku sekundu...vec jedva cekam!! Samo ne znam zasto onda jos gubim vrijeme na pisanje ovih gluposti :)...stvarno idem...evo, samo jos pozdrav...hmm...idem, da znam, rekla sam to vec...ah...moram...mozda, ma nista...idem :)...uzivajte...pusek |
