Kao da me nema...
hmmm...opet mi fali neki uvod ili barem neka prva recenica...nije bitno...doma sam...sad je proslo vec skoro 2 tjedna a jos se zapravo nista nije dogodilo...ali dok bolje razmislim, nemam pojma sto sam uopce ocekivala...jedino mi je malo cudno to sto vise nisam naviknuta na to da se netko stalno brine za mene, prati koliko jedem ili koliko spavam...i vec mi nedostaju moji cimeri koji vjerojatno isto kao ja, sad nemaju sto raditi a ipak smo se vidjeli samo par puta...drukcije je kad smo doma...kao da zivimo na razlicitim krajevima Hrvatske...sad vise nema nikoga koga mogu buditi u jutro osim seke, a to bas i nema puno smisla jer se vecinom samo okrene na drugu stranu i u polusnu nesto kaze sto vjerojatno samo ona moze razumjeti...i naravno spava dalje...mozda bi trebala upotrijebiti iste metode kao u Rijeci...HLADNA VODA :)...Sad kad se probudim prvo trazim jos zatvorenim ocima rub kreveta i onda polako se uspravljajuci shvacam da nisam u Rijeci...tiho, iako moram priznati da se bas i ne trudim, izlazim iz sobe trazeci mamu jer bebica treba svoj jutarnji cappuccino :)...da, cedevita ocito nije bila dovoljno jakog karaktera pa je odustala od borbe...ali skoro svaki dan pocinje i zavrsava skoro na isti nacin...osim jucer :)...jer me jedna osoba jako usrecila :)uglavnom, danas je ovaj postic ispao malo kraci...moram se poceti spremati jer idem na "party" :)...saljem vam puno puseka i pozdrave...uzivajte... |
