Update again
Budući da se vrijeme kad mi zapravo padne na pamet nešto dobro za zapisat, i vrijeme kad zapravo otvorim ovaj editor i natipkam nešto, rijetko poklapaju, ostajem na sve-više praznim postovima poput nekoliko prethodnih, i više stvarno gubim volju za pokušat nastavit u nekom smislenijem smjeru. Inače, za one koji nisu shvatili referencu prethodnog naslova, ciljao sam na ovaj post, koji je napisan prije 2 godine i 2 dana.
Zar je već toliko vremena prošlo? Evo čitam i smijem se (evo i ja se smijem, vidim da je montaža... :D ), kad vidim... koliko god toga da se promijenilo, opet se nije promijenilo ništa. I dalje su svirke u gradu, ovaj put u nekom malo većem gradu, a ovaj put nije da nemam s kime ići nego sam nezainteresiran i pasivan. I dalje dobivam trice (trojke?) iz ispita iz matematike, samo što su to sad malo drugačiji ispiti pa bi to kao trebalo značiti da sam sad veća faca(ali ne, još uvijek nisam zadovoljan! :P )
I dalje mi se puno muzike vrti po glavi. Primjetio sam da slabije čujem na desno uho... čudno malo. Morat ću na nekakav pregled, ako ikad budem uspio odvojit prijepodne za to.
Ne znam što dalje da napišem. Kao što sam već napomenuo prije, nemam ideja previše.
Čini mi se kao da samo uzimam... pucam se muzikom od jutra (12h) do mraka (3h), punim se znanjem vezano uz faks, čitam knjige nevezano uz faks, surfam po svakakvim čudnim webovima i pronalazim svakakve opskurne informacije...
Ali ništa ne dajem, ništa ne stvaram, ne družim se puno s ljudima... Odem na kavu s nekim samo nakon ispita da prokomentiramo dojmove, pljujemo po faksu, onda pljujemo po nečem drugom, onda mene opet sjebe to što sjedim duže u zadimljenom prostoru (imam nekakvu alergiju). Onda se vratim doma pa opet skidam neku muziku i učim, više prvo nego drugo. Ima dva mjeseca da mi gitara leži u ormaru. Ljudi kažu da sam depresivniji nego prije. Možda i jesam, ne znam, sebi se uvijek činim jednakim po tom pitanju.... Ja jednostavno ne razmišljam na taj način. Kad me majka zove i pita kako sam, ja ne znam što odgovorit. Stvarno, ne da ne znam što reći nego ne mogu u dvije riječi opisati svoje trenutno stanje svijesti. Jednostavno, dobro/loše nisu riječi koje mogu povezati sa onim što osjećam. Jednostavno to nije to. Osim toga, ne volim pričati preko telefona, moglo bi se čak reći da to mrzim. Kad god me netko nazove (ili ja nedajbože nekoga nazovem) osjećam neku nervozu i jednostavno samo čekam da na brzinu izmjenimo najbitnije informacije i poklopimo. Ne znam zašto, stvarno ne znam, ali ne volim to. Nevermind, ono što sam na početku htio reći, ako sam uopće išta htio reći, je to da nisam ni sretan ni nesretan, nije mi ni dobro ni loše, jednostavno je tako kako jest, ne znam kako to bolje opisati. Možda imam fluktuacija u raspoloženju, ali fali mi referentna točka - ako je nekom tako razumljivije (meni je! :) )
Da, kad smo već kod starih postova, moram istaknuti jednu činjenicu. Izgleda da ovaj blog ima oko 9 posjeta na dan, i da od toga više od 8 otpada na ljude koji na googleu traže kojekakve stvari koje ja nemam pojma što znače, ali eto nekako su postale vezane uz komentare na jednom od mojih ranijih postova u kojem sam pisao o nekakvom "magu" koji je po novina reklamirao da vam može popraviti duhovno i materijalno stanje, reći dobitne brojeve na lotu, smisao života, dijeliti s nulom i slično. Na komentarima (vidi tu) se skupila hrpetina ljudi koji imaju nekakva iskustva sa sličnim scamovima, a koji su bili dovoljno pametni da udare search na googleu prije nego pošalju premudrim i predobrim prevarantima svoje novce. Drago mi je da sam bar malo pomogao u rješavanju vječnih misterija :)
Također, vezano uz neke psovke prošli put spomenute - It's back!. "Don't stop the music!"
Pozdravi.
ß
|
