Rucao sam pastasutu
I jesam, majkemi, u escea i nije bila losa ko sto zna bit. Oh joy!
Ali dan nije poceo ruckom ni pastasutom, premda se i to nerijetko dogodi. Dan je poceo s najjacim snovima koje sam u zadnje vrijeme imao... Prvo sam sanjao neki cudan pola-sf-pola-lego krajolik, i u tom okruzju se dogadjao film kojeg sam sanjao da gledam. Onda sam sanjao da sam se probudio, i u tom snu sam razmisljao nesto u stilu "covjece, koji film, da mi je u stvarnosti snimit tako nesto bilo bi megahit" (nesto na onom Gitkovom covjek-kukac-mutant-kukac sranju). I u tom snu je isto bilo predobrih momenata, al necu sad o svemu tome. Nije da nemam sto, nego kad otipkam san onda skuzim da ne mogu ni 2% onog sto se zapravo dogadjalo, sto sam zapravo osjecao, prenijet u rijeci. Nije toliko bitan sadrzaj, koliko taj jedan cudan osjecaj euforije koji se zna zadrzat cijelog dana.
Osim tog, cudno mi je sto su snovi bili dobri, kad sam zaspao s temperaturom a onda prijepodne uvatio glavobolju. Inace kad sam bolestan snovi su mucenje, i nista vise. Ali eto, izgleda da ni to nije pravilo.
By the way, (ispričavam se zbog ovog) : PIČKA IM MATERINA! Samo toliko.
Pozdrav!
|
