smisleni paradoks

Matiji

čudno je to, kako život lako nestane. u trenu, iznenada. već sam pisala o njemu na ovom blogu, ne baš u pozitivnom smislu, ali definitivno je bio pozitivna osoba. veseo, jaka ličnost. znali smo se prepucavati, ali uglavnom smo se zafrkavali. bio je prva osoba koju sam upoznala na faksu, iz sesvetskog kraljevca ka jura stublić :)
ovo lito smo tribali otići na dvi kave zbog oklada. jednu sam ja njemu dužna, a jednu on meni. to je bila gotova stvar, nije mi palo napamet da nikad nećemo popiti te kave. i da više neće biti mandarina na sljemenu. bia je stvarno dobar čovik!
teško je išta reći, riječi nemaju smisla
druže, Rest In Peace