smisleni paradoks

Treba mi post da se blog obnovi nakon upgrade-a!
A ovako, što reći nakon skoro 2 miseca blogovskog neoglašavanja s moje strane? Ništa pametno, sigurno...
Eto, osmi je mjesec skoro pri kraju, a ja umisto da sam negdi vani sidin doma u subotu navečer...
Naime, ne samo što za nekih tjedan dana rješavam jedan kolegij s prve godine, a tjedan dana nakon toga i drugi, nego sam još zaradio i upalu pluća, tako da sam prisiljen ležat doma i učit (i gledat tv, kopat po netu i sve druge stvari što se radi kad imaš "učiti").
Što još da kažem? Ništa posebno... uglavnom, možda jednom za kojih godinu dana kad me pukne inspiracija nešto i korisno napišem, a dotad tko zna, neka ovaj blog trune još malo :) možda m nešto napiše kad bude sretna zbog petice iz O.F.2 ;)

Pozdrav(i),
ß

Matiji

čudno je to, kako život lako nestane. u trenu, iznenada. već sam pisala o njemu na ovom blogu, ne baš u pozitivnom smislu, ali definitivno je bio pozitivna osoba. veseo, jaka ličnost. znali smo se prepucavati, ali uglavnom smo se zafrkavali. bio je prva osoba koju sam upoznala na faksu, iz sesvetskog kraljevca ka jura stublić :)
ovo lito smo tribali otići na dvi kave zbog oklada. jednu sam ja njemu dužna, a jednu on meni. to je bila gotova stvar, nije mi palo napamet da nikad nećemo popiti te kave. i da više neće biti mandarina na sljemenu. bia je stvarno dobar čovik!
teško je išta reći, riječi nemaju smisla
druže, Rest In Peace