smisleni paradoks

četvrtak, 30.03.2006.

The Sidewinder Sleeps Tonight Ispod mog prozora ima kontejner gradske čistoće. Za staklo. Prišao je čovjek, i okrenuo kontejner. I otvorio ga, ima "poklopac" na dnu. Kontejner, ne čovjek. Zatim je tražio po njemu. Plastiku za 50lp. U kontejneru za staklo. Našao je 5-6 boca, potrpao ih u plavu vreću.. Onda zatvorio "poklopac" i podigao kontejner nazad u prirodnu poziciju. Prišla je djevojčica s loptom i malo ga gledala.. onda se udaljila. I čovjek je isto otišao dalje. Shvatio sam da ne želim biti netko drugi.

ponedjeljak, 27.03.2006.

proljeće maslačak leptir tratinčice zeleno tapet od ciklama sunce ljubičice a di su lastavice? (marz)

petak, 24.03.2006.

Shine On You Crazy Diamond uf, kako mi je dobar naslov.. i originalan.. Uglavnom, sad bi triba pisat lektiru ali to mi se ne da pa gubin vrime na čitanje nekih manje zanimljivih blogova i slijeđenje linkova u beskraj. Baš sam jadan.. ajme. Nepovratno izgubljen u imaginarnom svijetu. Zaboravio sam kako stvarnost izgleda. Pink Floyd djeluje psihodelično.. (ma je..?? )

nedjelja, 19.03.2006.

Stae bilo... No da. Evo izbrojah punih 16 dana da nismo napisali post, pa odlučih se javit s nekim stvarima tipa objašnjenja, isprike, želje i pozdravi, that stuff. Uglavnom, vaši najdraži seka 'n braco su (tim redosljedom) malo rasturali po natjecanjima, malo se i sramotili, i tako to. Uglavnom, rezultati krvavih pohoda su: fizika: seka 1. - 29 pts ß 2. - 24 pts math: ß 3. - 27 pts uglavnom, kad se sve zbroji i korjenuje i razvije u Fourierov red, jadno. Uglavnom, ne obazirite se na mjesta, jer u našoj županiji nema puno ljudi zainteresiranih za bilo kakav ozbiljniji rad (uključujući nas). Ali objektivno gledano, ostvareni score je vrlo mali postotak ukupnog broja bodova, barem u odnosu na ono što smo očekivali. Na fizici nije strašno, zadatci su bili teški i vjerojatno ćemo oboje biti na državnom natjecanju. Što se tiče matematike, još uvik sam ljut na sebe dok gledam tu jadnu brojku, al eto.. No turning back. Bio je jučer Gaudeamus (kviz na radiju 057) u kojem sam sudjelovao.. i uglavnom izgubili smo od ljutih protivnika, gimnazije J.B. , doduše s mizerna 3 boda razlike, ali dovoljno da lupamo glavom o zid. Što će Blanka reći nato.. god knows. U ponediljak, tj. SUTRA nam je logika, pa eli.. wish us luck. Toliko o toj bezveznoj temi. Inače, inspiracije fali, dobar komad odnjele su stvari poput npr. kemije i ovoga (mislim da ću postat ovisan i o tome.. :/ ), ali što se može. Bit će bolje (zašto ja ovo stalno pišem kad nikad ne postaje bolje?? hmmm..) ... rest in peace.. ß

petak, 03.03.2006.

Bog i spin elektrona (spin elektrona je nešto kao smjer vrtnje elektrona oko vlastite osi) Zadnjih dana malo više razmišljam o Bogu i sličnim stvarima. Od kad sam počela razmišljati (više-manje) svojom glavom sve mi je teže bilo vjerovati. Ona djetinja vjera u Boga i sve ostalo što su mi roditelji i drugi odrasli ljudi govorili je nestala i nikako nisam mogla naći zamjenu za to (a vjerojatno nikad i neću). Kad sam bila mala sam mislila da ljudi već sve znaju i da je samo pitanje vremena kad ću i ja to naučiti, ali s vremenom sam skužila da o mnogim stvarima nemamo pojma i često mi se činilo da puno toga nikad ni nećemo moći znati. Bog mi je sve više izgledao samo kao ljudski pokušaj da objasne neke neobjašnjive stvari i utjeha onima kojima je samo nada ostala (nešto kao što je Marx rekao). U svijetu oko sebe nisam mogla pronaći neki dublji smisao koji sam tražila. Svijet i život su slobodno mogli nastati sami od sebe, bez nekog pokretača, samo nizom slučajnih mutacija, jednom korisnom od milijun koje su se dogodile. Vjera u ljude i ljubav me nije mogla uputiti do Boga jer mi se činilo da smo zarobljeni u svakodnevnim problemima, nebulozama i misaonim kavezima te da ne možemo spoznati pravu istinu ni o čemu. Djeca još i mogu biti dobra prema drugima, ali društvo malo-pomalo iz njih isiše svaki altruizam, velikodušnost, ideale i snove koje su imali. Ako osoba i ostane vjerna nekim vrijednostima od njih nema puno koristi i kad umre bit će isto kao da i nije postojala. Što se ljubavi tiče izgledalo mi je da jednostavno tražimo osobu koja nam je slična i s kojom bi mogli biti duže vremena skupa da još uvik osjećamo nekakvu naklonost, a da su "leptirići" u drobu samo laž naše podsvjesti da postoji nešto više od toga (to je razmišljanje potaknuto ugovaranjem brakova u prošlosti). S takvim mislima (iako bi bile ovoliko pesimistične samo u nekim trenutcima) izgleda kao da ništa nema smisla pa sam tražila bilo kakvu potvrdu Boga, ljubavi ili bilo kakvog višeg principa, apsolutne vrijednost na koju bi se mogla osloniti. Možda je malo čudno, ali našla sam je u knjizi iz fizike. Kaže da su sva živa bića složena od lijevo orijentiranih molekula. Kad su proučavali lijek "Thalidomid" koji je uzrokovao oštećenja kod novorođenčadi skužili su da samo lijevo orijentirane molekule oštećuju fetus (a u laboratoriju se stvara podjednak broj lijevih i desnih molekula). Čudno je to koliko naizgled potpuno beznačajna stvar kao spin elektrona može utjecati na život. Što je jedan atom prema cijelom čovjeku?! A elektron je samo mali dio tog atoma, a spin samo jedno od njegovih svojstava! I tako sam se ostala čuditi kako i u najsitnijim temeljima svijeta i života postoji ljepota i red. (M(e) again)

četvrtak, 02.03.2006.

Sjećanja jedna gejše (maškare) Maškare su mi uvik bile drage. najviše kad bi išla po kućama i "zaradila" nešto voća, koje jaje, a uz malo sriće i lovu za pizzu. sad mi je super kad maske imaju neku poruku, npr. kaljski auto maskiran u trajekt firme "štrajkolinija". doživljavam ih ka' novine naroda-kad svi imaju pravo reći ono što stvarno misle. govore neki i kad nisu maškare, ali uz originalnu masku ljudi će lakše čuti poruku. čak mi se čini da na maškare ne stavljamo maske nego ih skidamo-sve one pristojne, nasmješene, pomalo licemjerne maske koje koristimo u komunikaciji svaki dan. na maškare ne moraš popričati s nekim tko ti inače ide na živce, možeš uletiti kome oćeš i ne moraš se bojati da će te sutra drukčije gledati ako ulet propadne, možeš se razbacati na pismu koja ti se sviđa... ma možemo sve to i bez maski, ali je lakše kad te ljudi ne prepoznaju jer te ne osuđuju, a i očekuje se da na maškare svi budu malo luđi. možda nam ne bi škodilo malo više iskrenosti i inače u životu, jer da smo iskreni, maškare ne bi bile potrebne i ne bi postale tradicija. ali istina je ta koja najviše boli i iskrenost nekad napravi više štete nego koristi. ali zato bar jednom godišnje možemo bez straha reći ono što stvarno mislimo M

<	ožujak, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv