In to the night

utorak, 01.12.2009.
Probudila sam se kasno navečer...oko tri sata ujutro jer mi nešto nije dalo mira
Možda palača Romanova,bila je hladna,kao da u njoj nema života za razliku od moje palače
u samom središtu Rima gdje u svako doba su vladali svakojaki zvukovi.
Digla sam se iz kreveta,i brzo obukla,namjeravala sam poći u minervin hram.
Athena,jedna od rimskih proročica,bila je moja dobra poznanica i često mi je predviđala budućnost.
A to mi je upravo sad i trebalo.
Odjenula sam tamno plavu haljinu i zaogurnula se plaštom.
U štali je sva sreća pod punom opremom stajao moj konj Perzefonia,crna poput noći.
Pogladila sam ju po nježnom nosu i uspela se cokćući jezikom da krene.
U trku smo izišle na glavnu kraljevsku cestu prema središtu rima
Nije dugo trebalo i došle smo pred veličanstven minervin hram.
Danju je bio prekrasan,a noću pomalo zastrašujuć,njegovi kipovi kao da su namjerno tjerali ljude,svojim (ne)izobličenim licima.
Vezala sam Perzefonine uzde i ušla u hram.
U zraku se pomalo osjetio miris mente i eukaliptusa i odmah sam se osjetila mirnijom.
Minerva te pozdravlja! - začula sam s male udaljenosti Athenin glas
Naklonila sam se
Ponizno sam došla tražiti tvoje vizije o mojoj budućnosti - rekla sam gledajući u pod
Athenini koraci su lagano lupkali po podu kako mi se približavala
znaš da ću ja to učiniti za tebe - rekla je blago i odmah sam osjetila znatno olakšanje
hvala - prošaptala sam
odmah se vraćam,moram po kosti guštera i srce golubice - rekla je i brzim korakom se udaljila
sjela sam za obližnji stol i čekala,ali onda sam začula još jedne korake i nisam mogla vjerovati da se Athena tako brzo vratila...
Je li tu - upitala je žena prelijepim visokim glasom
ne,žao mi je - odvratila je jedna od svećenica
oh,ali - rekla je i tu joj je prepukao glas te se pretvorio u plač
sve Minervine namjere imaju višu svrhu - rekla je svećenica oštro
a smrt!! - Viknula je posrćući
i smrt - rekla je svećenica
Eva,prisluškivanje nije lijepo - rekla je athena
ma,ja...ne..nisam prisluškivala - rekla sam zbunjeno
dobro - rekla je athena sjedajući i pokazujući mi rukom na stolicu
sjela sam i uzela u ruke srce golubice koje sam nasumično izrezala,a zatim sam po stolu bacila
kosti guštera i ispremješala ih.
Tebi moja pomoć očito ne treba - rekla je athena nasmiješeno
tvoja sudbina je ovog puta zamršena - nadodala je nakon kratkog promatranja kostiju
pih...to mi uvijek kažeš - rekla sam
vidim muškarac - rekla je
da,da..i to uvijek vidiš - rekla sam
2 muškarca,jedan jako moćan,a drugi - rekla je i zastala
daaaa....nastavi - rekla sam zainteresirano
je onaj u kojeg ćeš se zaljubiti - rekla je
ma daaaaaaj - rekla sam sve mi je pokvarila
ako sada izađeš,ovo se neće ostvariti,a ako ne - rekla je
ostvariti će se,ali ja sama krojim svoju sudbinu - rekla sam i ostala sjediti
začule smo korake,a ja sam se ustala
i dalje to možeš spriječiti - rekla je athena
ali što ako se ja želim zaljubiti? - rekla sam i krenula prema vratima
ostani - rekla je athena gotovo molećivo
otvorila sam vrata.....
i našla se licem u lice s carem
mogla sam vidjeti atheni jesam-ti-rekla-pogled
naklonila sam se
car me trenutak promatrao,a zatim je prozborio šaptom - čekaj me tu
prošla me jeza

.................................................................................................................................

oke...znala sam što car želi i nije me bilo strah toga
već što će se desiti kad se ne pojavim kod romanovih ujutro
sigurno će mi reći ocu,a možda i neće
stajala sam tako ispred minervinog hrama pola sata čekajući Komoda
napokon je izišao
čekala si me - rekao je
da,moj care,jesam - rekla sam gledajući u pod
pođimo - rekao je pružajući mi ruku

.........................................................................................................................

Njegove odaje bile su obasjane s bezbroj svijeća...počela sam ih gasiti jednu po jednu
sve dok nije ostala poslijednja,ona u sredini sobe
Nemoj gasiti svjetlo - rekao je Komod molećivim glasom
zašto? - upitala sam zbunjeno gaseći svijeću
mrak...bojim se da će me progutati - rekao je klećeči mi pod nogama
nije on bio veliki car,već jedan obićan slabić
sad sam ja tu - rekla sam i uplela mu prste u kosu poljubila sam ga iako mi se to gadilo,ali on je ipak bio Car

.........................................................................................................................

Probudila sam se ujutro u Carevom krevetu
njega naravno nije bilo
Na brzinu sam se odjenula i izišla iz njegovih odaja izmićući dvorskim damama,ali jednu nisam mogla izbjeći
prepoznala sam ju po uplakanim očima i prelijepom glasu
Callista Clio Aurelis

Evangellica.......



| 16:43 | Komentari (12) | On/Off | Print | # |