Staring in my eyes

četvrtak, 26.11.2009.
Kolosej...je bio prepun ljudi koji su svojim nazovi junacima izvikivali riječi ohrabrenja..
Moj otac bio je jedan od robovlasnika koji su uvježbavali gladijatore...život je potratio na to
a ja....pa nikad nisam bila osobita,bar ne do sada...
Počela sam primjećivati poglede na sebi...a nisu baš bili neprimjetni
Gomila je zaurlala,a ja sam se samo pridigla i otišla do ruba očeve lože kako bih bolje vidjela...
jedan od gladijatora je upravo pogibao,a to je gomilu začudo zabavljalo..
Čak je komod,...car ustao da vidi,a uz to se još i smijao...
Lav je ričući kidao komade mesa s čovjekova bespomoćna tijela...nisam to više mogla gledati i srušla sam se natrag na stolac...
Otac je nekad davno također bio gladijator,ali ga je tadašnji car Marko Aurelije oslobodio nakon jedne njegove velike pobjede i darovao mu drveni mač...
sada već 20 godina kasnije sin Marka Aurelija,Komod je zasjeo na prijestolje i smijao se gladijatoru koji je ''plemenito'' pogibao za zabavu rulje...
Okrutno..

...............................................................................................................................................................................

Zaye...moja najbolja prijateljica još od malena...zajedno smo se igrale dok je moj otac gubio živce gledajući njegove gladijatore kako gube...
ooo...da njegovi gladijatori su bili samo predigra
nisu bili loši,a li sigurno ne dobri

Zaye je imala i mamu i tatu...za razliku od mene
Često bi dolazila gledati gladijatorske borbe...a također je i uživala u njima
ali ne danas,ne sada..
Zaye se zaljubila....u gladijatora koji je upravo izlazio u arenu

strah je normalan - pravdala se - ja se bojim za svakog čovjeka
aha...sigurna sam - rekla sam pokušavajući odglumiti pokret lepezom poput careve sestre Lucille
Evangellica....ja sam ozbiljna - rekla je
pa što ću ja sad - rekla sam pomalo iznervirano nisam shvaćala kuda ovaj razgovor vodi,...vjerojatno u novu svađu
Digla sam se s fotelje i približila se rubu kako bih bolje vidjela...znala sam da će umrijeti,ali nisam to rekla Zayi
Nagnula sam se i krajićkom oka uspjela vidjeti kako jedan od mojih rubina u kosi otpada....savršena izlika za bijeg među narod
papa...idem ja - rekla sam iako sam znala da ne obraće pozornost

.....................................................................................................................................................................................

Ljudi su me gurkali,a ja sam nabila kapuljaču na glavu
bila sam gotovo sasvim blizu,a onda sam primjetila svoj crveni rubin
sagela sam se da ga pokupim i zatekla se s rukom na svojom...
Podigla sam pogled osjećajući zureći pogled na mom licu...njegove medeno smeđe oči su me promatrale...sasvim pomno
taj pogled nikada nisam zaboravila...kao da mi je pokušavao nešto reći....
Njegov drugi pogled,a i poslijednji je bio sutradan na pijesku koloseja........


Evangellica....



| 21:17 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |