Looking for the way out

subota, 28.11.2009.
Evangellica...idemo - rekao je Proximo...moj otac lagano mi mašući rukom
Zaye..ideš s nama? - upitala sam je na što je samo lagano odmahnula glavom...oči su joj bile suzne tu sam se smilovala
žao mi je....zbog njega..ali ti valjda znaš da je vaša ljubav bila neostvariva - rekla sam joj
Eva! - viknuo je moj otac
moram ić...vidimo se sutra..ovdje - rekla sam i otišla za ocem

..........................................................................................................................................................................................

Evangellica....što misliš bi li trebao još gladijatora? - upitao me Proxim lica narštenog od briga
pa...ja ne bih još...ali za dva tjedna počinje mjesec dana igara u čast Marka Aurelija - rekla sam prisjećajući se pisma poslanog ocu
da...mislim da ću morati u afriku po nove..ne bi ti smetalo da budeš kod Romanova? - rekao je
na...dapače ionako moram vidjeti Alexandru - rekla sam moja očekivanja su se ostvarila
dobro - rekao je Proximo vidno olakšan - sutra krećem u Kartagu vjerojatno me neće biti tjedan dana
nasmijala sam mu se - ne brini se neću upasti u nevolju

...........................................................................................................................................................................................


Palača Romanova je bila malo izvan grada..ne toliko blizu Koloseja kao ona moga oca...a to mi je djelom smetalo
nisam navikla biti u tišini
Građena od bijelog kamena izgledala je poput leda na užarenom ljetnom suncu...u tom trenutku zahvaljivala sam svim mogućim bogovima na svojo nosiljci
Alexandra je sjedila na skalama palače,a njena majka ju je užurbanim pokretom ruke podigla na noge
mogla sam vidjeti alexinu ljutnju
Lagano sam iskoračila iz nosiljke na sunce.
Bijela haljina stegnuta u struku mi se vukla po podu,a razgoličena ramena su mi se doslovno pržila
Alexandra - rekla sam tiho i zagrlila je a zatim se blago naklonila njenoj majci Sommeliji
uđi...evangellica - rekla je njena Sommelia pozivajući robove da skupe moje stvari
jedva sam se dočekala maknuti sa sunca
Na vratima sam se gotovo sudarila s nekim vojnikom....morala sam priznati bio je zgodan..strašno,a i uljudan,ali alex mi je samo odmahnula glavom

ispričavam se - rekao je
nema veze - rekla sam promatrajući ga
moram se predstaviti izgleda Leonardo Quiquerez....general južnih trupi - rekao je gotovo zapovjedničim tonom
isprika prihvaćena - rekla sam i krenula naprijed

zašto ne? - upitala sam alex dosta kasnije
što ne? - rekla je
pa ti valjda znaš da ja nisam djevica - rekla sam tiho
a..too - rekla je
već ima ljubavnicu - nadodala je
pa zar ne može imati dvije bar jednu noć? - rekla sam sarkastično
ne razumiješ ljubavnica mu je Callista Clio Aurelis - rekla je Alexandra
aha... - bilo mi je jasno na neki način nisam se mogla mjeriti s njom,ali ne po ljepoti već po statusu ipak je ona skoro pa princeza,najmoćnija nakon cara i....a da Proxima
pa...ja ne odustajem baš lako - rekla sam smješkajući se


Evangellica....

| 18:44 | Komentari (11) | On/Off | Print | # |




Staring in my eyes

četvrtak, 26.11.2009.
Kolosej...je bio prepun ljudi koji su svojim nazovi junacima izvikivali riječi ohrabrenja..
Moj otac bio je jedan od robovlasnika koji su uvježbavali gladijatore...život je potratio na to
a ja....pa nikad nisam bila osobita,bar ne do sada...
Počela sam primjećivati poglede na sebi...a nisu baš bili neprimjetni
Gomila je zaurlala,a ja sam se samo pridigla i otišla do ruba očeve lože kako bih bolje vidjela...
jedan od gladijatora je upravo pogibao,a to je gomilu začudo zabavljalo..
Čak je komod,...car ustao da vidi,a uz to se još i smijao...
Lav je ričući kidao komade mesa s čovjekova bespomoćna tijela...nisam to više mogla gledati i srušla sam se natrag na stolac...
Otac je nekad davno također bio gladijator,ali ga je tadašnji car Marko Aurelije oslobodio nakon jedne njegove velike pobjede i darovao mu drveni mač...
sada već 20 godina kasnije sin Marka Aurelija,Komod je zasjeo na prijestolje i smijao se gladijatoru koji je ''plemenito'' pogibao za zabavu rulje...
Okrutno..

...............................................................................................................................................................................

Zaye...moja najbolja prijateljica još od malena...zajedno smo se igrale dok je moj otac gubio živce gledajući njegove gladijatore kako gube...
ooo...da njegovi gladijatori su bili samo predigra
nisu bili loši,a li sigurno ne dobri

Zaye je imala i mamu i tatu...za razliku od mene
Često bi dolazila gledati gladijatorske borbe...a također je i uživala u njima
ali ne danas,ne sada..
Zaye se zaljubila....u gladijatora koji je upravo izlazio u arenu

strah je normalan - pravdala se - ja se bojim za svakog čovjeka
aha...sigurna sam - rekla sam pokušavajući odglumiti pokret lepezom poput careve sestre Lucille
Evangellica....ja sam ozbiljna - rekla je
pa što ću ja sad - rekla sam pomalo iznervirano nisam shvaćala kuda ovaj razgovor vodi,...vjerojatno u novu svađu
Digla sam se s fotelje i približila se rubu kako bih bolje vidjela...znala sam da će umrijeti,ali nisam to rekla Zayi
Nagnula sam se i krajićkom oka uspjela vidjeti kako jedan od mojih rubina u kosi otpada....savršena izlika za bijeg među narod
papa...idem ja - rekla sam iako sam znala da ne obraće pozornost

.....................................................................................................................................................................................

Ljudi su me gurkali,a ja sam nabila kapuljaču na glavu
bila sam gotovo sasvim blizu,a onda sam primjetila svoj crveni rubin
sagela sam se da ga pokupim i zatekla se s rukom na svojom...
Podigla sam pogled osjećajući zureći pogled na mom licu...njegove medeno smeđe oči su me promatrale...sasvim pomno
taj pogled nikada nisam zaboravila...kao da mi je pokušavao nešto reći....
Njegov drugi pogled,a i poslijednji je bio sutradan na pijesku koloseja........


Evangellica....



| 21:17 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |




Prolog - glowing in summer

četvrtak, 26.11.2009.
Evo još jedna moja priča.....radnja se događa za vrijeme drevnog Rima
u vervama koloseja...
ovaj put neću biti ni nera ni cassandra
ne mogu više
evo zato jedan novi lik...kojeg uopće nemojte uspoređivati s Nerom ili cassandrom
one su zima
a ova je ljeto i vrelina
nadam se da ćete čitati i ovaj moj hir

pozdrav....Evangellica Calypso Bommbardo

| 17:32 | Komentari (2) | On/Off | Print | # |