crikey!

ah. teško mi je povjerovat da sam izbrisala prvi post ever ovdje. kužim zašto,ali po toj logici sam trebala izbrisat i sve ostale! oh well- imam filing da sam ga negdje sejvala na hard drajvu, but y'all'd be pretty wrong if you thought da ću to ić tražit. someday,maybe. ugl, nije se niš silno dogodilo u međuvremenu. mislin, neš sitno je, ali niš preekstremno. dobro, je neš preekstremno, ali neš na šta sam se već navikla i nema smisla i ovdje dizat paniku oko toga kad je mogu just as easily izbjeć. no. slušala sam danasčitanje jedne kratke pričice na you-bee-too-bee-yoo, i činilo mi se vrlo intrigantno kako je momak uspio iz obične štorije napravit jelte ambijent, setting, feeling i sva ta sranja, neću tražit tehnički izraz, naravno. i ofkorz, da nebi opet ispala neuko dijete, moram reć da me to uvijek intrigira za svaku knjigu koju čitam, da,khm. nije da samo slušam audio verzije. dobro, da zaobiđemo taj izrazito prozirni pokušaj branjenja moje taštine, poanta ovoga jest: nisam nikad smatrala da bi to mogla, jelte, izvesti. i,budući da,nekoliko godina kasnije, još uvijek nitko ne čita ovu stranicu, mogu reassuringly reć svom massive ego-tu da definitivno zvučim zanimljivije napismeno nego IRL (čisti zato da se nebi našao neki smartass koji bi naglasio da ni ovako nisam zaniljiva. if you're reading -and you're not- piss off). šta je, je. naravno, to meni samoj postaje očito tek nakon par mjeseci, kad u napadu dosade (nema više ničeg zanimljivog na jutubu, a ako i ima, čuvam to za sutra. još jedan dosadan dan ahead, treba si zadat task)  dolutam ovdje i odlučim da tu definitivno fali još jedan nastavak. možda jednostavno postajem sve dosadnija i život mi postaje više exciting (hahahahahahahah) pa sve prijašnje izgleda kreativnije napisano ali i pomalo njurgasto. no dobro. what to do, what to do. koliko se sjećam, blog nas sada sili da biramo kategorije,. toga nije bilo back in my day. oh no sir. total freedom. no necessary buttons. jebemu nemam dobar naslov danas. shiet. joj,da, momak iz prijašnjeg posta! otkrila sam neš više o njemu, ali je i dalje nedostupan, so, fuck it. zadržat ću se na idiotskim i neostvarivim fantazijama mog napaćenog mozga koje uključuju osobe još više udaljene thus eliminating idiotski koncept "nade". gledam sad da bi trebalo čejnđat templejt ilitga dizajn jer mi ovaj ide nak... ajmo bit civilizirani...na živce. rekao bi čovjek da su mi photoshop skillz mogle samo porast tokom godina. well I don't know. više se ni ne sjećam kako je to sve išlo. something nacrtaš, kopiraš link u kod, i onda onaj drugi i namještaš dok se ne poklopi (ak' si već zajebala originalne slike). ahh..neda mi se. naravno, brzi search mi otkriva da su nadobudna djeca koja su držala blogove z dizajnima (među njima i ja, iako manji contestant.) odustala pred četiri godine. hee heheh. uništio nas fejsbuk. nemam ni volje za pizdit oko života. čini mi se da bi mogla počet pamtit priče iz života (!!!-činilo mi se da takva fraza zaslužuje dozu glupog entuzijazma,so there it is.) i zapisivat ih, jer ovo je samo bitchanje about stuff. ok, mogu pričat o..svojim snovima, daaaaa. basically, svaka dva dana me netko pokušava ubit i zubi mi ispadaju. google ima vrlo kontradiktorne izjave u vezi toga, tako da sam odlučila ne mu vjerovat. to je manje više to? ustvari,ne, nekidan I dreamt...tmttmmmtmtmtmtmmmm, that somebody loved me, tm tm TM...no hope no harm...just another faaaaalse alahahaarm... ironično, prvi put kad mi se to dogodilo years ago, taman tog dana sam otkrila gore zamaskirano citiranu pjesmu. kao, meni se to činilo dramatično, it might mean something. yes, you discovered a depressing song,you boring twat.  no, lijepi su takvi snovi, jer su poprilično rijetki, i po dosadašnjem iskustvu, emotivno više ekspresivni nego anything RL could offer. nee, nisu bile neke perverzije. nikad ni nisu, so fuck off,weirdo. šteta je što sam filing nestane prebrzo,ali sjećanje na to da je bio neki lijepi filing ostane, so.. yeah. još nisam sigurna dal je to loše ili dobro. ali naginjem prema dobrome. bar se osjećam loved narednih dva tri dana. as a nice man once said "I sometimes wear a t-shirt two sizes too small, because it feels like you're getting a cuddle". lovely. kad to ja napravim I just feel fat. što automatski uklanja mogućnost of getting a cuddle in the nearby future, thus making me even more depressed. but thanks for the idea, J! what to do,what to do... jao! vjerovatno moram promjenit age count na blogu, to je uvijek exciting. another year, still alone and depressed. well whoopy shit. not the only one, apparently. samo moram naučit lucid dreaming and I'll be alright. ne znam dal sam ikad pisala o tome, ali davnih dana je bila neka epizoda ja mislim ally mcbeal ili tako neš. i neka broad je umirala i htjela je da ju stave u stanje vječnog sna dok ne umre jer je godinama sanjala nekog lika, i u svojim dreams, oni su već oženjeni, with kids, i bla bla, samo joj je loše to što ponekad sanja da je usamljena starica na samrtnoj psotelji. OHH FUUUCK. mislim da to summarise-a all my fears? blah blah blah. ali imam već svoje teorije prema kojima sudbina-ne postoji, ljubav-ne postoji, i tome slično, za koje bi bila presretna da su uzrokovane samo mojom osobnom njurgavošću a ne shvaćanjem prolaznosti stvari i broja živih bića na planeti i ostalim procesima koji pokreću naš pjaneta i el juniverso. o tome bi mogla i educirano pričat', ali mi se neda and my propovjedi workaju bolje in person. this page is,as I pointed out on countless occasions, purely for my own therapeutic bullshitting. there. peace out, homies