... spremala sam se... mislila sam kako će biti lako... kako ću ostat čvrsta i kako me to neće toliko pogodit... nikad zapravo nisam bila na pogrebu... dva puta samo... i to još kad sam bila mala... kada nisam shvaćala što se zapravo događa... ali sada... sada je bilo drugačije...
... nisam mogla pogledati u lijes... nekako sam skupila snage i pogledala... njegovo blijedo lice... sklopljene oči... još uvijek crna kosa i brada... kakvu je uvijek nosio... izgledao je tako smireno...spokojno...lijepo... a tada lica njegove obitelji... crvena, uplakana... njegova mama... ne znam kako je izdržala... tata... brat... cura... nisam više mogla izdržati... suze su krenule same od sebe... bez ikakvog upozorenja... bez ičega...
... nosile smo ruže... svaka cura jednu bijelu ružu... hodale smo ispred lijesa... nikad neću zaboraviti taj zvuk kolica na kojim stoji lijes, kako nas prati... svećenikovo pjevanje... pogledi uprti u nas... koraci...polagani...tužni...svaki korak koji sam napravila, bio je sve teži... nisam se usudila pogledati prijatelje... vidjela sam samo jednoga...oči su mu bile pune suza... kao i moje...
... svećenik je jedva govorio o njemu... poznavali su se, jer je on bio jako religiozan, i bili su jako povezani... svaka riječ koju je izrekao o njemu mamila mi je suze... i sve što je rekao... sve je bilo istinito... ali nikad neću zaboraviti njegove riječi... "draga rodbino, prijatelji, susjedi.... ne usuđujem se reći poznanici, jer za njega to nitko nije bio... svatko koga je upoznao, urezao se u njegovo srce..." ... i tada sam shvatila koliko je to bilo točno... i suze su opet potekle... u crkvi se čulo samo šmrcanje... gledala sam te ljude i nije mi bilo jasno... neki su plakali...a ovi drugi... mrtvi hladni... je li im uopće bilo stalo do njega? Jesu li toliko hladnokrvni da ni suzu ne mogu pustiti? Jesu li ga uopće poznavali? Voljeli? ... Jesu... svatko ga je volio... samo... zadržali su bol za sebe...
... na groblju tišina... čulo se samo naše pjevanje... svećenikov govor... a tada je masa krenula... korak po korak... s ružom u ruci... stala sam iznad njegova groba... gledala u taj bijeli lijes... ne znam što mi je letilo glavom... ubacila sam ružu... otišla par koraka dalje, i suze su opet potekle... jednostavno ih nisam mogla držati u sebi..............
... svaka suza prolivena za njega bila je vrijedna... žao mi je što ga nisam poznavala više... ne znam zašto ga je Bog uzeo... ali unatoč svemu....
.... Vedrane, znaj da si se svima urezao u srce... da te svi volimo... i da te nikada nećemo zaboraviti... nikada....
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv