Ja sam samo dijete koje želi...
ponedjeljak, 21.02.2005.
... i FeeL so StrAnGe ...
Čudan je taj život... baš je... bila sam u subotu na bordanju... i frendicu učila...i naučila! :) i baš mi je drago... super joj ide :) talent :) ... a i učitelj je bio dobar ...hehe... nda... uglavnom, ona i ja sve sretne vraćamo se sa staze u hotel... i dođe njena mama do nas... i kaže da ima tužnu vijest... i čim sam to čula odma sam znala... "Susjedi su nam poginuli"... bila sam gotova... bila mi je susjeda manje od godinu dana... bila mi je frizerka... uvijek smo se zajebavale kad bi se vidjele... voljela sam njen smijeh.... a i njen dečko je bio fora... imali su malog psića... i sad je to sve nestalo... više ih nema... ona je imala 22 godine.... ( Marijana je pisala o tome) ... baš sam bila ukomirana kad sam to čula... nisam mogla vjerovat...još ne mogu... ne dolazi mi do mozga...
One angel will be born
but still....
I miss that first angel....
Danas je pao snijeg... prvi put ove zime... i to dosta je napadao... i sad stalno puše pa nosi... obožavam vidjet svoje mjesto pod snijegom...al opet... sad mi nije isto... čudno mi je... danas je pogreb... i ne mogu ić... :/ moram u glupu školu...a niš nisam stigla učit :( ...bezveze...
Ne znam o čemu bi pisala... naučila sam par novih stvari na boardu... baš mi je bilo super...
Stvarno ne znam što da pišem... još sam djelomično u šoku.... al valjda će proć......
I fali mi moja beba.... jako...
Idem... stavit ću vam tu tri pjesme koje sam napisala...pa ako vam se budu svidjele...stavim ih još.....
Gledala sam oblake.
Razmišljala.
Sanjala.
Plakala.
Trepnula sam.
Suza je otklizala
Niz moje blijede,
Hladne obraze.
U glavi mi se vrtio
Samo jedan film.
Da te želim
Tu kraj sebe.
Sanjala sam.
Plakala.
Razmišljala.
O nama.
Suza je potekla.
Oblaci su bili tako
Bijeli i mekani.
Pahuljasti.
Željela sam
Da si tu.
Da zajedno gledamo
Oblake.
Željela sam
Da zajedno plačemo.
Da se zajedno
Smijemo.
Gledala sam oblake.
Bili su tako
Bijeli, mekani…
A svi…svi su imali
Oblik tvog lica.
Sjedim na stanici…
Vlakovi prolaze,
Kao munje.
Brzo…ne zaustavljaju se.
Pred očima su mi
Samo crte i točke.
Vlakovi i ljudi.
Ubrzani.
Kao da im se negdje
Žuri.
Kao da žele što prije
Pobjeći.
Svaki moj korak,
Je kao deset njihovih.
Svaki moj treptaj,
Je kao deset njihovih.
Trepnula sam.
Odjednom, sve je
Postalo tako sporo.
Slow motion.
Ugledala sam
Njega.
I tada sam
Znala.
Svaki moj korak
Je i njihov korak.
Svaki moj treptaj
Je i njihov treptaj.
Znala sam…
da više nema
ubrzanih vlakova,
Ubrzanih ljudi…
Svaki moj korak
Je i njegov korak.
Svaki moj treptaj,
Je i njegov treptaj.
Osjećala se tako
Zatvoreno.
Željela je pobjeći
Od svega.
Imala je osjećaj
Da ju je netko
Zatvorio u kocku.
Crnu kocku.
Lupala je šakama,
Nogama…
Osjećala se kao
Da će eksplodirati.
Kao da će se
Ovoga trena rasprsnuti,
Poput malenog,
Vodenog mjehurića.
Osjećala se
zatvoreno, sputano…
Nemir u njenom tijelu
Sve je više rastao.
Borila se sama sa sobom.
Sa sobom i kockom.
Crnom kockom.
Zatvorenom kockom.
Nije više mogla…
Kocka ju je izmorila.
Kocka… crna, zatvorena.
Izmorio ju je… život.
....mah... evo vam još jedna :)
Ona je željela,
Ona je htjela,
Ona je voljela.
Ona se igrala,
Ona se smijala,
Ona se veselila.
Ona je plakala,
Ona je osjećala,
Ona je tugovala.
Ona je znala,
Ona je mislila,
Ona je… živjela.
evo...to je to od mene... :) ....... pusa svima.....