Ja sam samo dijete koje želi...
petak, 04.02.2005.
... LoVe iS iN ThE AiR ... BuT NoT iN ThE AiR I BrEaTh ...
Opet se osjećam jednako potišteno i tužno kao i pred godinu dana... the same thing, over and over again... zašto? Zato jer svake godine iznova gledam zaljubljene parove, koji se drže za rukice, grle se, ljube... rade sve ono što ja ne.... Jedino što ja mogu zagrliti i maziti je moja plišana igračka koja stoji na mom krevetu... i tako svake godine... isto... ko pokvarena ploča... bezveze... i svake godine pomislim kako ću imat nekoga... i naravno, ništa od toga... i svake godine mi fali netko.... već dugo nisam bila onako... istinski zaljubljena... fali mi ona pažnja, ono grljenje, gugutanje, smsovi, nježni poljupci.... da, jebeno sam romantična... eh...i svake godine se iznova pitam... zašto sam uvijek sama?! Više se niti ne zamaram odgovorom jer ga ne znam.....
Fali mi... užasno mi fali... On... Svake godine se isto ponavlja... uvijek taj osjećaj... prošle su već 4 godine od kad smo prvi put bili skupa... 4 jebene godine istog osjećaja... Ljubavi prema njemu, tuge jer ga ne mogu imati, i boli... Čak se i sjećam kada smo se prvi put poljubili... u školskom parku...na klupici ispred prozora biologije... kada smo prohodali... 13.4.... (i nije bio petak)... i još uvijek se dobro sjećam svega... svakog trenutka provedenog s njim! Svake minute koje smo bili skupa... svakog poljupca, svakog razgovora, svakog sms-a, svakog dodira, njegovog nasmijavanja, njegovog blesavog osmjeha, smješne frizure, predivnih očiju, kad me tješio dok sam plakala u wc-u glazbene škole, svake šetnje prirodom, zagrljaja, nježnih milovanja, štipkanja za trbuh, kad mi je uzeo špangice i nikada ih nije vratio ( pitam se da li ih još ima?), ležanja u njegovom krilo, kad mi je pojeo labello, kad mi je dao maramicu od kamilice, kad mi je dao jaknu jer mi je bilo zima a on je ostao u majici, kada sam ga škakljala travkicom po vratu, kada smo ležali na kamenu i slušali vodu i kreketanje žaba, kada smo vodili njegovog psa u šetnju, kada me pogledao svojim smeđim okicama punim topline, kad mi je rekao da me voli... svega se sjećam....... još kad sam ga vidjela neki dan... bila sam gotova... kad me pogledao sva sam se sprtljala i počela lupetat gluposti... zašto on mora bit s onom ženskom? Zašto mora ić u drugi grad u školu? Zašto moramo živjeti udaljeni jedan od drugog? Zašto nikad nisam mogla starcima reći da sam s njim? Zašto?!? Toliko tih zašto, a na niti jedan ne znam odgovor..... tako mi fali .....
Yes, you'll be in my heart
From this day on
Now and forever more
You'll be in my heart
No matter what they say
You'll be here in my heart, always
Nda... i to je moje valentinovo svake godine... heh... al dobro... jednog dana će valjda bit bolje... heh :) ......
Eto, to je sve od mene za danas.... laka vam noć ;)