Kritika muškog uma
Ispričavam se svim poznatim i nepoznatim muškarcima, svim prijateljima, poznanicima, budućim poznanicima i totalnim strancima na ovom postu koji ću danas napisati. Ispričavam se svima onima na koje se ovo ne odnosi, ali moram ovo napisati. Također, ovo je samo moje mišljenje, a ne mišljenje cjelokupnog ženskog roda. Shefe – tebe molim da se ne ljutiš jer ovo nije napad – samo davanje jedne slike koja se već godinama stvara u meni – i znaš da uvijek slobodno i ti možeš dati kritiku ženskog uma, onako kako ga ti doživljavaš. Ali da počnemo. Činjenica je da većina žena od malena sanja vjenčanje, princa na bijelom konju, sretni život sa dječicom... ali je također i činjenica da su im ti snovi nametnuti još od djetinjstva sa ogromnom količinom bajki koje tokom godina odrastanja prelaze u ljubavne priče u raznim teen časopisima. Činjenica je da se na isti način dječački um formira kao um potencijalnog zaštitnika, gazde u kući i da svaka majka razmazi svoje sinove i na takav način u njima još dodatno pojača taj dojam gazde... jer mislim,... koliko mama će svojim sinovima reći – usisaj, operi suđe, speglaj. Činjenica je da mi od rođenja živimo i odrastamo pod drugačijim okolnostima, u drugačijim uvjetima. Jednom kad sam još kao 17-togodišnjakinja došla kući oko pet ujutro moj me tata dočekao na vratima i rekao mi da ne bi smila dolazit tako kasno doma. Ja sam ga upitala: Zašto – on mi je na to odgovorio: to nije vrime za poštenu curu da se vraća doma.... Da je samo rekao – to nije pravo vrijeme, ipak je previše... ja bi prešutila, ali on je podvukao crtu na to da sam ja ženskog roda... Na to sam ga upitala: a znači da sam sin – mogla bi dolazit kad hoću – a on mi je na to odgovorio – to je drugačije....
Od tog momenta se moj život promjenio i počela sam primjećivati sve te detalje, sva ta razgraničenja i sve mi je to užasno počelo ići na živce.
Zašto ovaj post danas? Jer me dosta vas napalo na račun onog dolje napisanog, i na račun toga kako si ja kao submisivna osoba mogu dozvoliti pisanje takvih stvari.
Da odmah pojasnim neke stvari. Ja sam submisivna samo u seksu i u tome uživam kao načinu pražnjenja od svakodnevnog života. I ja ne moram poštovat cjelokupni muški rod, niti se klanjati cjelokupnom muškom rodu... I moje mišljenje je moje mišljenje. Muškarci kod mene imaju 3 stadija: prvi stadij je stjecanje mog povjerenja.... to dajem ljudima bez problema ako pomislim da su ok, ali isto tako status gube jako brzo ako se pokaže da su me lagali. Evo vam primjer.... moj prvi Dom je bio u vezi kad je stupio u kontakt sa mnom. Ali meni je to zaboravio reći i prema meni se ponašao skroz mazno... blabla... dajući lažnu sliku sebe samog i činjenica.... ja sam sama skužila da ima nekoga čime je razbio moje povjerenje. A on ni sam ne zna da sam skužila i nije mu jasno zašto sam prestala brinuti. Ja svakome koga upoznam kažem... gle.... možemo ići u tome i tome pravcu... ako ćemo se samo seksat – odlično, ako imaš nekoga i ne želiš da zna, ne smeta mi, samo reci, da u žaru seksanja ne ostavim neki trag nego ipak malo pripazim. Ali nemoj mi dat lažnu sliku o sebi niti mi laži... I svejedno uvijek pogriješe.... Druga stvar je poštovanje.... to je jako teško zaslužiti.... npr. jedan dečko kojeg sam odavno znala i s kojim sam bila 5 godina u otvorenoj vezi, tip je jeba svugdi okolo, otvoreno se izrugiva sa svime, ali je bi iskren i time je dodatno zadobio moje povjerenje. Također se tako postavljao i u životu. Nije čekao da nešto dođe do njega, nego je sve to uzimao i koristio i snalazio se. Također... unatoč tome što je bio šovinista i patrijarh... znao je i skuhati, i speglati, i usisati ... i sve sa logikom..... bolje da se oboje jednako umorimo, nego da se ti umoriš, a ja napalim i onda dobijem odgovor da te boli glava.... Poštovala sam ga jer je bio iskren, jer se pravilno postavljao i jer je koristio život i svoju inteligenciju. Iz istog razloga poštujem malog i vjerujem mu. Imam sa druge strane neke poznanike koji su full inteligentni ali tu svoju inteligenciju ne koriste nego čekaju da im netko drugi donese prmjene u životu, a oni idu kuda vjetar puše, onako kako je najlakše, a ne najbolje za njih....
Treći stadij u mome životu koji muškarac može dobiti je ljubav.. I do njega se dolazi preko ova 2. I vrlo rijetko netko dođe do tog stadija ponajviše zato jer ja ne želim bi zaljubljena jer se onda mnome lako manipulira, a volim imati kontrolu nad vlastitim životom.
Većina dečki koje znam su egoistični i razmaženi, uvijek nešto zahtijevaju, a ne bi dali ništa zauzvrat, hvale se svojim lovačkim pričama i svojim umijećem u krevetu, a većina ih u principu nema pojma što radi i samo prčkaju di ne bi trebali.... Ali ono što me najviše nervira kod muškaraca je ono što sam napisala u postu ispod, a na što mi se i shef pobuni.... priča o muškoj dvoličnosti.... Problem je u tome Shefe što si ti i sam o tome pisao na jednom od foruma pa si dobio trule rajčice i jaja u lice.... A tu dvoličnost sam otkrila kod te otvorene veze od 5 godina.... Vidite... Dogovor je bio bez obaveza, bez ljubavi, jednostavno dajemo jedno drugom malo seksa, malo maženja da nam to ne fali u životu, a da istovemeno ne budemo opterećni nekom velikom vezom i očekivanjima koje veze donose.... Dogovor je također bio da smo u otvorenoj vezi i da se možemo seksati i sa drugima ako nam bude napeto. Pasalo mi je tako.... u to vrijeme sam sređivala neke druge stvari u životu i nisam si mogla dopustiti da me nešto takvo smeta.... Inače.... Da ne pomislite sada da sam promiskuitetna.... samo sam si složila neke stvari u glavi i našla način da uživam u životu bez previše opterećenja... spavala sam sa jako malo tipova i uvijek ih zadržavala na duže kako si ne bi komplicirala život pronalaženjem novih.
I da dođemo do bitnog dijela.... U tih 5 godina on je nekoliko puta bio sa drugim curama, sa nekima je čak i hodao (one nisu znale za mene), i ... uvijek bi mi rekao za sve njih i zašto želi sa nekima od njih hodati i puštala sam ga... Znala sam da mu treba stalno dokazivanje, a da će za mene uvijek biti tu kad mi bude potreban....I onda sam jedan dan ja izašla vani, i nabasala na jednog starog prijatelja s kojim sam brijala 2 godine... i malo alkohola, malo sjećanja završili smo u krevetu i uživali.... Nekako, lakše je sa starim nego sa novim ljubavnicima, stari već znaju što volite i vi znate što oni vole i ne morate se otkrivati.... i došla sam doma ujutro i rekla mu na isti način na koji je i on meni rekao.... on se nasmijao, napravio šalu i izgledalo je ok.... prihvatio je to isto kao i ja njegovo prije.... jer naposlijetku.... mi smo bili važni... to drugo su bili samo usputni događaji....nešto na što kasnije više i ne pomisliš. Međutim počela sam primjećivati promjene u njegovom ponašanju i jedan dan sam pukla i pitala ga koji mu je kurac??? A on mi je na to odogovorio: kako si mogla??? Kako si se uz mene mogla poseksat s drugim??? Na što sam ga ja pitala, - a sve one tvoje babe tokom ovih 5 godina od kojih si sa nekima čak i hoda (tj njima lažno davao takvu sliku)??' a on mi na to odgovori -* to je drugačije.----
Na to sam popizdila (ne mogu se drugačije izraziti) i otišla..... 7 godina nakon što mi je otac dao te duple standarde – iste te riječi je izrekao drugi muški do kojega mi je stalo....
Tu večer sam se napila i mrzila balkan, mrzila cijeli svijet radi takve nefer situacije radi takve dvoličnosti... zbog toga što u vašem muškom umu postoji to... moja varanja nisu varanja već samo istresanje, ali moje vlasništvo (jer svi vi tako doživljavate svoje cure) ne smi ni pogledat drugog tipa jer već time vrijeđa moj muški ponos.
Čak i ti Shefe podliježeš tom načinu razmišljanja: jer – ti sam sa dvije robinje..... coool .....wau... ali da dijeliš žensku sa još nekim..... tu već dolazi do problema.... a jesi se ikad zapitao – bi li ona htjela dijeliti tebe??? Naime ja i Shefe smo na nekim forumima, a i na kava pričali o seksanju utroje... jer meni mali ima neke želje u tome smijeru ja, on i još jedna cura.... a meni se to ne da sve dok ne dobijem i drugu stranu te medalje, obećanje za trojac sa njim i još jednim tipom.....Dakle – šef je izjavio kako utroje sa dvije ženske definitivno može, ali dijeliti svoju žensku, svoje vlasništvo sa još nekim......
To su oni dupli standardi, ona dvoličnost o kojoj pričam i na koju sam ljuta. Jer ako sam se ja otvorila, ako se trudim da mene ne smeta.... Ako mogu prihvatit činjenicu da nema muškarca koji cijeli život može ostat vjeran (bajke iz djetinjstva), ako prihvaćam da se tip s kojim sam seksa i sa drugim ženama, .... Zašto onda i vi ne možete prihvatiti isto???
Zašto ????
I zapamtite još jednu stvar koju me naučio jedan dobar prijatelj – bilo koja ženska može imati bilo kojeg tipa ako to želi.... I u to sam se i sama uvjerila (damn... radi toga su mi standardi postali previsoki)
I ne moram zato što sam submisive u seksu poštovati cijeli muški rod.... prvo mi pokažite da ste dostojni toga kao cjelina, a ne samo kao iznimke....
leptirica
|
