Jutro; stišću me hlače.
Nemoguće ali izgledno, ugojila sam se u zadnjih par dana. A nije doba niti Božića ni ikakvih sličnih obžderavajućih dana u godini. Proširih se, napuhana sam ko pajcek, i osjećam se ko balon. Osjećam se kao da mi trbuh hoda po trbuhu, nekaj se mrda, moja unutrašnjost je odlučila osnovati nezavisnu državu, prokleta emancipacija više ne poznaje granice. Nešto tipa Vatikan.

Jedna kokoš mi je probala bacit bubu u uho, srećom nisam se dala. Ipak povremeno imam povjerenja u svoj osjećaj za filing…. Iako me često prevari. Ako me prevari i sad, još bolje.
Imam nekoliko traperica, uvijek pizdim da su mi preširoke nakon jednog dana provedenih u njima. Danas imam jedne takve na sebi. Nisu mi preširoke.

Podne; i dalje me stišću hlače. Obzirom da cijeli dan sjedim i ko tuka hipnotizirana pred monitorom, i obzirom da na sebi imam dugu majicu počastila sam se otkopčanim gumbom sada preuskih traperica. Koje olakšanje…. Odmah se lakše diše.

Kraj radnog vremena; boli me glava od cjelodnevnog blejanja u monitor. I dalje mi trbuh hoda po trbuhu. I dalje sjedim otkopčanih hlača. I dalje ih zaboravljam zakopčat kad se ustanem…..
Ozbiljno razmišljam o prijevremenim trudničkim hlačama - trapke sa gumom.
Idealno!