10.09.2006. / nedjelja

lijena sam

Free Image Hosting       lijena sam pisati nove postove,lijena sam sjesti za komp...e pa ako sam lijena za sjesti,onda znate koliko je satiludali eto ponovno moje uspomene i safri duo "the bongo song" su me ponukali da postanem malo aktivnija u svome zivotu i da s kaucha skochim malo sjesti za komp.uspomene na shpanjolsku,na portugal,na Downunder,uspomene na ljude i mjesta,uspomene na ljeto.hm.moje ljeto.svako ljeto je Moje Ljeto,svako je posebno po nechemu,proshlo sam zavoljela,ono prije letjela,ovo provela u zimiwinkal svako ostaje u sjechanju zahvaljujuchi ljudima koji su me okruzivali za to vrijeme.ljudi,da.ljudi su kul...volim ih.oni su ti koji che ti boravak uchiniti lakshim,tezim,ljepshim,posebnijim,tuznijim,bolnijim.samo ljudi koji me komentiraju ovdje chine mene zanimljivijom osobom.zamislite situaciju...pleshem u madridu u clubu ,mokra toliko da sam po nogama osjetila kako mi kaplje znoj sa chela,al point je u tom da pleshem...i dobro...pleshem ja,pleshe ricardo...zashto bismo plesali sami...jel...aj pleshemo mi zajedno,nije nam trebalo dugo.dechko nije visok,reper(ne palim se na repere),nish posebno u faci,ok pleshe,tijelo moze proch al nije bombastichno...al ja ne mogu prestat plesat s njim,on je stalno nasmijan,on je toliko simpatichan,toliko me osmijeh privukao...tako je bio iskren...mislim sad ja pricham tu o nechijem osmijehu,ko da sam otkrila fakin toplu vodu,al znate ono kad neki trenutak,neka glupost,sitnica,bezvrijedna,toliko ostavi trag,toliko vas zaintrigira,potakne na razmishljanje o nekim filozofijama ovoga svijeta...to volim,volim takve sitnice...i vi isto?...da i enivej,ja sam bila fascinirana time koliko me privukao samo zbog osmijeha,pogleda me i nasmije se od uha do uha,onako lijepo,bash da se osjechate lijepo.ja sam se osjechala lijepo.kissnajssssssssssssssssssss.svatko voli kad vidi da mu se netko nasmijao(ne da mu se smije,da neb krivo shvatili pojedinci)...pa zashto da ne? daj nechemo bit sebichni,ajmo se smjeshkat jel....khm khm...thumbup
smijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijehsmijeh
znate ono kad razmishljate o nekomu ili se sjetite nekoga i zamislite ga s nasmijanom facom i samo tako ga i mozete zamisliti...mmmmmmmm...tako ja zelim da ljudi misle na mene...to je lijepo...
moj posao je misliti na ljude koji su mi daleko,moj posao je odrzavati ih postojanima gdje god bili,ne dopustiti da ostanu samo tamo gdje su fizichki<<<----pa ja imam posao...jest da mi placha nije neka.hehe

- 22:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.