tresspass in 90s

29.03.2007., četvrtak

Ukrcah se u autobubus na kojem pise Zurich. ReiseMesic. Podne. Mediteransko sunce. u
Magistralu sam prosao po 999...ti put. Znam sve okuke napamet. One izmedju Karlobaga i Senja su najzesce. Dolazimo u Senj. Stajanje 15 minuta. Bura. Vedra. Pis pauza. Red podugacak. Djir po lukobranu i pogled prema Pagu i Rabu. Pogled prema jugu. Vozac pita je li tko fali. Pogledasmo se i promrmorismo svaki sebi u bradu. I onda nastavak do Rijeke. Ukrcaj novih putnika. Malo prije Rupe vozaci staju na veceru i mi s njima. Dobra spiza. Za uru vrimena protutnjasmo kroz Sloveniju i evo nas na talijanskoj granici. Sa slovenske strane pretres. Neki izlaze vani i otvaraju torbe po nalogu carinika. Nema nista. Idemo dalje. Tutnjimo po autostradi. Taj sjever Italije izgleda kao diznilend po noci. Sve je osvjetljeno. Vide se kuce i svjetla u njima. Ljudi su doma na veceri i gledaju televiziju, a mi smo u busu. Manje vise svatko sa svojim mislima gleda film na videu. Stajemo da bi vozaci popili espresso. 1200 lira. Brescia, Padova, Mestre. Oko jedan u noci evo nas u CHiassu. Vidimo da ima sniga vani. Hladno je. Carinik kaze da svi moraju vani. I svi otvaramo torbe. Zapljenjuju se prsuti, ulje, smrznuto meso i ribe. Nemam nista. Student sam. Udjosmo nazad u bus. I noc je bila kristalno cista. U toplini busa zakunjah i u cetiri ujutro evo nas u Luzernu. Kratka stanka. Ljudi izlaze. Za sat vremena smo bili na Ciriskom stajalistu autobusa. Dodjoh na Hauptbanhof Zurich. I kupih kartu druge klase.
Voznja je mogla poceti.

- 18:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>