First day

31.10.2005., ponedjeljak

Toni je promijenio dva autobusa . Voznja je trajala nekih 20 minuta i izasao je na stanici gdje je pisalo :INSTITUT. Ispred njega je bio parking i nekoliko automobila na njemu. Otsetao je preko parkinga vukuci torbu i trnci su mu prolazili tijelom. U utrobi je osjecao nelagodu pomjesanu s iscekivanjem. Usao je u zgradu i krenuo stepenicama s torbom preko ramena. Razmiljao je o svom bivsem kolegi iz Zimbabvea kojeg je njegov sef doveo ravno s aerodroma na posao. Toni jos nije znao gdje ce spavati. U biti znao je, ali to mu nista nije znacilo. Cijela zgrada pa i stepenice su djelovale neskladno i nesavrseno. Usao je u dugacak hodnik i trazio broj 5656.
-Hm, arhitekt je ocito imao viska novaca i vremena-pomislio je, ali vec je ulazio u kancelariju svog Sefa.
Daniel je bio suhonjav i visok. U kasnim tridesetima. Koza lica mu je bila tamna od sunca i ispucana i odavala je patnju. Ali sjaj u ocima odagnao bi ti prvu pomisao i u tim ocima se ocrtavala ona juznjacka joie de vivre.
Nelagoda i trnci su nestali u Tonijevom tijelu.
Daniel je ushiceno rekao:-Dobrodosao! Kako je protekao put?
-Dobro, malo sam jos ukocen od vlaka.
-Jesi za kavu?
-Uvijek!
-OK. Ionako se trebas brzo socijalizirati.
Ostatak dana Toni je proveo s Danielom upoznavajuci clanove grupe, projekt i laboratorij-novo radno mjesto, ali i vise od toga kako ce se pokazati. Kad je otkucalo 5 p.m. Daniel je predlozio :
Dobro, dosta za danas. Idemo kupiti nesto hrane, a onda cemo nesto pojesti usput u bistrou. Vecera je bila ukusna: teleci medaljoni u umaku od vrganja, velika porcija les fritesi espresso. Toni je na svoje inzistiranje platio veceru.
-Ipak cu biti tjedan dana kod tebe.
-OK, bit ce prilike i za mene, odgovori Daniel sa smijeskom i zapali cigaretu.
Voznja od restorana do Danielove kuce trajala je pet minuta. Kad su usli u kucu i rarakomotili se Daniel je izvukao smotak kanabisa i poceo ga rolati. Toni ga je promatrao i divio se minucioznosti njegovog rada.
-Sto slusas?-upita Daniel.
-Sve sto slusaju i mladi-odgovori Toni.
-Nije lose-rece Daniel i dalje dajuci oblik netom smotanoj "cigari".
-Ajmo malo Jazz- i be-bop je poceo ispunjati prostoriju istovremeno sa slatkastim vonjem grassa.
-Ovo vise dodje kao duhovna hrana-rece Toni seretski
-Imas potencijala...evo dima.
Toni prihvati, a Daniel nastavi:
-Volim zivot i volim se opustiti. Prema lijecnicima sam trebao vec biti mrtav, ali kao sto vidis jos sam tu i bibopcem.
Nekakav deja vu je poceo podbadati Tonijevu arahnoideju, ali ubrzo se skulirao i rekao:
-U cemu je problem?
-Imunitet mi je dosta los i oportune infekcije me nagrizaju. Zato ovih par dana sto si ovdje pazi malo.
na osobnu higijenu.
Tonijev deja vu je poceo poprimati obrise plamenova u paklu i impulsi u zivcanim stanicama su mahnito preskakali preko sinapsi. I on ispovjedi svoj privatni kosmar Danielu.
-Je, zivot je gorak...samo dosta si ti mlad to sve vidio. Kako bilo ja se idem istusirati, ti ovo dovrsi i sutra je dizanje u sedam.
Toni je ugledao zmaja, bivola i tigra u oblaku dima.

- 00:12 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>