The beginning

30.10.2005., nedjelja

Toni Varga je dosao na peron u rano jutro koje je isparavalo mrazom. Obucen u jeans uniformu otisao je do zadnjeg perona i ukrcao se u vagon druge klase. Kroz prozor je gledao ljude u autima koji su milili kraj vlaka spremnog za pokret. Zvizdaljka- i auta su zacas se ubrzala i nestala. Kontrolor je dosao nakon pet minuta, pozdravio, pregledao kartu i diskretno nestao. Toni nije bio jutarnji tip i brzo je utonuo u san, postavivsi jaknu umjesto jastuka u kut koji zatvar naslon sjedista s prozorom.
Zatvorio je oci i misli su mu se rojile:
-Ne, ne moze opet isto sranje da se dogodi dvaput.-zakljucio je.
Nekako je utonuo u san. Isprekidan, ali ipak okrepljujuci. Dva sata voznje prosla su dovoljno brzo i instiktivno se razbudio. Vidio je zelene livade pokrivene krpama snijega i obrise planina. Mrak tunela je prekrio vidik.
-Sto je na drugoj strani?-misao je nehajno prosla kroz glavu.
Veliko plavetnilo okruzeno planinama se ukazalo pred njim. Ispod jureceg vlaka nazirali su se redovi cokota u vinogradima.
-Steta-pomislio je-Proljece je na vratima,a ovi ce cokoti propupati mjesec dana nakon zadnjih visibaba i zazeliniti bregove koji su se uzdizali s obala.
Vlak je lagano poceo usporavati. Bio je to signal da treba se spremati za izlazak. Bilo je 10 ujutro i zrak je bio meksi. Topliji. I kolodvor je bio nekako po mjeri. Malen a protocan.
Zraka sunca je dotakla mu je lice.
-Shine on ME, you crazy diamond!
Znao je da je to pocetak i ovaj put me se je svidio.

- 02:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>