31.08.2004., utorak
Full moon
|
Nocas je k'o lubenica Pun mjesec iznad Bosne Nocas je pun mjesec K'o nekad moja bivsa draga I moja dusa nocas Pokucat ce na tvoja vrata Stavim bosiljka pod jastuke Moja dusa da te bolje pronadje Nocas je k'o lubenica Pun mjesec iznad Bosne Mi nismo mogli zajedno A tesko nam je razdvojeno Tanka je linija sto spaja I razdvaja A gore usred zvjezdica Vidim sliku tvog lica U noci punog mjeseca Nocas je pun mjesec K'o nekad moja bivsa draga I na prstima tiho Sici cu s linija tvog dlana Volio bih, e da mi je Prije no zaspes da ti sletim na zjene Nocas je k'o lubenica Pun mjesec iznad Bosne |
30.08.2004., ponedjeljak
Indian wedding
|
Ovo je za bestijicu: Budjenje je bilo u 5 i 15 ujutro, sjeo sam na shuttle-bus u 1805 i u 1812 bio sam ponovo na checkingu, ali ovaj put za Amsterdam s KLM-om u 7 i 20 (re-routing). PRVI PUT LETIM AVIONOM!!! Na Schipool smo sletjeli oko 9 i 45 i taman sam imao vremena stici iz jednog terminala na drugi. pomocu pokretnih treka trebalo ni je dobrih pola sata. Nakon razgovora ugodnog sa sluzbenicom za suzbijanje terorizma napokon smo krenuli sa Northwest-KLM-AirItalia prema New Delhiju. Let me je podsjetio na voznju autobusom: Dug, dosadan i jednako udoban jedino sto daju svako malo jesti kikirikija i piti pa onda zacoris. Posli 11 sati leta stigli smo u 23 i 30 po lokalnom vremenu u DELHI. Najprije sam promijenio lovu u poslovnici "Thomas Cook" (najbolji tecaj) i pokupio torbu i krenuo uzeti "prepaid taXi" 8.7.99 E tada sam u 30 minuta prosao kratku obuku intuicije i dzeparenja. Naime nakon sto mi je sluzbenik da potvrdu da sam platio taksi, jedan pajdo je dosao k meni i poceo mi govoriti da on ima taksi, ja sam ga pustio da me vodi i kad sam nakon 10 metara skontao da je sve tise i mracnije, brzo sam se okrenuo i vratio. Onda mi je jedan covjek objasnio da moram ici na drugi salter i tamo dobiti broj taksija (No. 1412). A onda mi je doslo 10 njih govoreci da je to njihov taksi, ali sam odmah skontao da tamo ima puno auta koja slice i obojana su kao taksi, ali to nije to. Napokon sam nasao svog drivera i krenuli smo... Mila majko koje je to iskustvo bilo: 37°C u ponoc s vlagom 70-80%, 25 kilometara do hotela, a krajolik ti je bio 5 kilometara nicega i onda Sheraton, pa opet 10 kilometara nicega pa Hilton. Tako smo nako 45 minuta uspjeli doci do hotela gdje mi je frend rezervirao sobu. Kad sam legao na krevet mislio sam da je to gomila kamenja, a ventilator je imao ulogu poput fena. U 7 sati je bilo budjenje i morao sam naci agenciju gdje mi je bila rezervirana karta za BHUBANESWAR (BBSR). Kad je recepcioner nazvao karte nije bilo, ali kad sam se ja predstavio, odmah mi je objasnio gdje i kako doci. Agencija je bila smjestena 3 kilometra od hotela i ispred hotela je bio jedan bradonja sa turbanom isvojom auto-riksom. Prizor voznje (uz nezaobilaznih 35 u hladu) je bio kao prolazak kroz Gospic ili Turanj '95. U tom krajoliku koji je izgledao kao iz filmova o MAD-Maxu, napokon smo ugledali agenciju...shock...air-condition (AC), PC-PEntium-II, friske novine i pitanje da li zelite nesto za osvjezenje. OK, karta je bila urucena i nakon toga ponovo na aerodrom, ali ovaj put domaci, koji je samo 20 kilometara od medjunarodnog. Voznja je bila blago receno uznemirujuca: izdjeglismo dva direktna sudara i tri bocna (kasnije sam skuzio da je to u stvari prosjek prilika, ali cinjenica je da su ljudi daleko discipliraniji nego kod nas i tako da u biti prave opasnosti i nema, jedino je sto u toku svih 10 dana nisam skuzio kojom stranom voze-ko' fol lijevom. U 10 i 40 let je krenuo za BBSR i nakon dva sata vidim je da ima na aerodromu dosta svjetine. Naime jedan visoki oficir je poginuo u Kashmiru i tijelo mu je bilo prebaceno u rodni kraj. Dobro da ne duljim prijatelj me je docekao i krenuli smo na rucak kod njegove tetke (tijekom svih dana provedenih tamo mogu samo izreci pohvale na racun restorana i prehrane). Nakon toga smo morali uhvatiti vlak za BERHAMPUR (BP) I to je proteklo takodjer uz pomoc posrednika (naime trazili smo AC), na kraju kad smo rekli kondukteru da smo znanstvenici, odmah nam je bilo pronadjeno mjesto. Nakon 3 sata dosli smo do BP i tamo smo morali opet u rkisu jer sam ja imao hotel u GOPALPURU (GP). Soba je bila bila lijepo uredjena, s debelim zavjesama koje su odavale atmosferu intime, a stokovi prozora su bili od lakiranog drva, imao sam balkon koji je okruzivao sobu (ugao pansiona) s pogledom od 180° na INDIJSKI OCEAN. Tocnije receno hotel se nalazio 10 metara od granice plime. 9.7.99 Budjenje u 6 ujutro, za dorucak omlet, tost i normalno caj (mmm....!) Nakon toga do stnda preko puta i covjek ti da svjeze ubrani kokos, onda po riksu i put BP. BP je veliko vasriste gdje se prodaje sve od igle do djelova za lokomotive. Onda sam uspio pronaci gdje moj frend zivi, ali tokom svih dana on nije bio pri sebi, tako da sam najvise vremena provodio s njegovim rodjakom (ima ih mali miljun) TAPANom. Onda sam krenuo na rucak (chicken masala, riza, curry vegetable, i mutton curry, boca sterilizirane vode) i nakon manjeg shoppinga nazad u GP na kupanje (bolje receno valjanje) u ocean (bilo mi je daleko).E onda onako lagano izmozden na veceru pa u krevet. 10.7.99 Sef i brat mu sa zenom stigose u BP i onda ja otidoh da ih pozdravim. I tako sam onda rucao s njima (nakon dorucka) pa onda malo djir pa na kupanje i nakon toga sam isao na spavanje u BP zajedno s ekipom. 11.7.99 VELIKI DAN Ustali smo se u pola 6 i hajde polako da vidimo i to cudo. U 6 i 30 poceo je proces prociscenja, pa smo onda dobili dorucak, pa onda procesija do mlade (mislio sam da sam u Srbiji s trubama iz Dragaceva)i onda su se uspjeli vjencati oko pola tri, a mi smo u medjuvrmenu okrpali jos jedan rucak-delicija. Kuhalo se u zdjelama od cca 150L. Inace trebali bi vidjeti slike i video da skontate o cemu pricam, ali dobro nakon toga svega navecer je bilo primanje (ja sam u medjuvremenu otisao u na kupanje i vratio se) i to me se najvise svidjelo: Njih dvoje su sjedili i svatko im je dosao cestitati, zajednicka fotografija i sugestija: u drugoj prostoriji je "indijski stol". 12.7.99 >Lijecenje i spavanje 1200 i nakon toga djir do BP vidjeti kako su sef i drustvo, pa jos malo po BP-u i iskoristiti dan do kraja u oceanu. 13.7.99 U 6 i 30 budjenje i onda je dosao brico pa me je najprije pola sata masirao, pa masaza glave, pa brijanje s izbrijavanjem pa sisanje i sve to za 10 HRK. Nakon toga dorucak i pravac BP (to je cca 12 km, ako sam zaboravio spomenuti), tamo sam se s prijateljem jos dogovorio o nekim detaljima. I u 14 i 30 sam krenuo na bus za BBSR. Tamo sam stigao oko 18 i30 i pravac u sobu (kod sefa naravno, a tamo je bio i 24 year old whiskey in the jar). Pa na spavanje (kao andjelak) 14.7.99 Trebali smo ici u PURI na CAR-FESTIVAL, naime tri bozanstva tada izlaze iz hrama na kolima i vjernici imaju ih priliku ugledati i dotaknuti. Medjutim nije sve savrseno pa je nesto zastekalo u organizaciji i dio smo pratili preko TV-a. Iskreno receno bilo mi je drago sto nismo isli jer je tamo bilo preko petsto tisuca ljudi. Mislim, da je netko bacio petardu nastao bi lom, a pogotovo reakciju tih fanatika na strance mozes i zamisliti. Tako smo popodne ja i sef malo djirali po pijaci, vecerali i u krpe. 15.7.99 Let je bio u 10 i40 za Delhi, ali je bio jako ugodan jer smo za drustvo imali jednog biznismena (doktorirao na strojarstvu, kuca u Bombay-u i merecedes SL-100, stan u Delhi-ju i New Yorku i dionice da moze zivjeti do kraja zivota vrlo lagodno- kako je sam rekao), malo smo raspravljali da li dusa postoji i koja je njena uloga u oblikovanju zivota. I oko 12 i 40 eto nas u Delhi-ju, uzeli smo AC-taxi i poceli raditi djir po gradu. Taksist nas je iskrcao na EMPORIUM ROAD. To ti je mjesto puno ducana iz svake indijske savezne drzave i nevjerovatno je kolika je razlicitost medju njima. Tad sam zakljucio da je INDIJA U STVARI KONTINENT. I slag na kraju, pogodi na koga sam naisao: taksista-bradonja koji me je prije tjedan dana vozio na aerodrom. 45 MINUTA MI SMO ROLALI PO PO DUCANIMA I ON ME JE VODIO PO SVAKOM OD NJIH I CJENKAO SE ZA MENE. T A D S A M O S J E T I O S T O J E N E W D E L H I ! Iznenadjenijma nikad kraja pa nas je oko 17 sati nas (AC-taxy) odveo na put po proslosti. KINGDOM LEFT THE TRAIL (parlament, zgrada vlade, predsjednikova palaca, India gate-Port de triumph dans Paris). Onda smo otisli do LOTUS TEMPLE (http://www.bahaindia.org/temple/index.htm). B I L O J E O K O 3 8 ° C , A JA I S E F S MO S E TR E S LI K A O D A I M A M O G R O Z N I C U ! ! ! ZAKLJUCAK AKO ZANEMARIMO SMRAD , PRLJVASTINU, ZAGADJENJE, SIROMASTVO ONO STO OSTAJE JE SNAGA DUHA ! Na Heathrow smo sletjeli u 4 i 40 (nes' ti srice) , i u 12 i 30 bio sam doma. |
28.08.2004., subota
Summer food
|
A je lito je kako san reka trajalo dva miseca pa kako ste svi nikako u food-mood evo i mojih prijedloga: Plat d'entrée: I) Bistra juha na kokosi, janjetini ili nekom cetveronoznom ekvivalentu (pozitivno djeluje nakon dizanja u podne nakon teske noci) II) Paski sir i Vlaski prsut (moze i samoga) III) Kombinacija talijanskih, francuskih i spanjoslskih sireva (npr. Asiago, Roquefort i Manchego) IV) Sparoge (a ca se cudite) V) Domace spring rolls (radje vijetnamske nego kineske) Plat principal: 1) KRIVELI KUHANI U POSIPU i FRISKOGA KRUHA (ovo je patentirano) 2) Datali na buzaru (forbidden but not forgotten) 3) Skampi u umaku od manga (moran zicati chefa restorana za recetu) 4) Peceni saruni i blitva (nostalgija) 5) Leso kozletina i salsa na pomidorima (nekad bilo sad se spominjalo) 6) Patka u umaku od narance (to je malo cesce na meniju) 7) Brudet o'gruga s pulentun (ne valja riz na velikom ugoru) 8) Teletina ili hobotnica ispod peke s mladin kumprima (litnja spiza) 9) Chicken tika masala i basmati rice (zachinjeni tingul i long rice) 10) Dzhandzhetina (dalmatinska-balkanska-siitska-sunitska-hindu varijanta) Desert a) Cokoladni trufe b) Samoborska kremsnita c) Princes krafne d) Paradisotto e) Baklava sa slaodledom od vanilije Ajde skuhajte jos jednu tursku i necu bombon od mentola |
26.08.2004., četvrtak
First contact
|
27.06.1997. Moj prvi kontakt s necin sto nije ni Trst ni Bec na ekskurzijskom putovanju. Autobusni kolodvor je u kvartu di su prostitutke i dileri. Frend mi je to reka par dana posli. A on i zena su zivili u susjedstvu. Shvatio sam da je to fini nacin segregacije. Jer tko sa vozi u west Europi busevima? Penzioneri i djeca kad idu na ekskurzije i raja koja dolazi jer si ne moze priustiti avionsku kartu, a zeljeznica im je tramak (vidi nase nagibne vlakove). Vonj novca i hladnoca koja se osjeca na svakom koraku. Sve je zatvoreno. Proracunato. Nista se ne dogadja. Cisto. Da li cistoca predstavlja ispranost duse ili tijela ili cistu isparaznost. Ja san to promatrao svojin toplim pogledom i onako naivno poput djeteta pokusao prodrijeti u taj zabranjeni svijet. Dva bloka dalje od kolodvora sjaj i bljestavilo draguljarnica i banaka. Kroz staklene izloge provucene su zice u razmaku od jednog centimetra. Ukoliko se prozor razbije, zice se polome i aktivira se signal u policijskoj stanici. Policiji treba dva minuta da stigne, a u medjuvremenu su svi izlazi blokirani. Kako nema portuna ili haustora di se moze uci, svaka ulica je doslovno trapula koja se moze zatvoriti u slucaju kradje. Taj dan kad sam stigao ukrali su pedeset milijuna iz poste. Budale. Uhvatili su nakon par mjeseci. Na zgradama nema tragova cadje ili patine. One su ciste. Druga strana rijeke, drugi kvart. Podsjetilo me na filmove u kojima se prikazuje opijanje u srednjovjekovnim krcmama. Tu su krcme. Ah koja razlika od elegancije jednog kafica na rivi. Posluga spora. Narucih kavu. Grozno. Razvodnjena gorka tekucina koja podrazuje stomak na povracanje. Prosetao sam tom ulicom. Sve je nekako potmulo. Bijelo tijelo i tamna dusa. Zurich |
25.08.2004., srijeda
Sometimes
|
Ja san dosa ovdeka prije sedan godisc. I bi san tri miseca, racuna san tako, kod rodbine. I nisu me mogli trpiti. Skolova san se, a oni ki su imali mogucnosti to nisu. Dvajset godisc, svako lito su srali i spali kod mojih. A meni se kavra udostojila nakon misec dan reci da ca ne iscen stan. I posa san ca. Svako jutro san se budi s mislju da triba jos jedan dan prizivit. Pa san se sebi smija: ako san pasa kroz rat unda cu i kroz ovo sranje. I svaki od nas pasa cakoder tako u zivotu i misli san ni moja najgora, ali zac se to meni moralo dogoditi. Bi san gladan, ali ljudi ki nikad nisan vidi pomogli su mi puno. Objasnili su mi da u teskin momentima ni sramota traziti pomoc. Samo covik kroz zivot mora hoditi san i ako misli ca ucinit u zivotu ne smi se oslanjati se na drugoga. Vrime kolektivizma je zamjenjeno osobnom odgovornoscu. A prijatelji ce biti sretni da su ti pomogli i nece zaviditi na tomu jesi li uspi. bit ce in krivo ako nisi. Ali onomu komu si virova i ki te je hiti ka staru stracu i koga zelelnilo vata od ljubomore na tomu ca si uspi, poruci samo jedno:Odjebi! A SVET NEKA SE I DALJE OKRECE |
24.08.2004., utorak
Birthday present
|
Puce blozji, ja volin nju A volit cu i vas kad mi recete ca da joj kupin za njezin DAN. |
22.08.2004., nedjelja
T.
|
Sinoc smo bili s nasim novopecenim drugovima americhanima na sladoledu. Novopeceni bracni par ka i mi. Onako on je irska faca ima i pjegice, proracunat i inteligentan ali malo ne kuzi da je u Europi (nikako brkati s EU). A ona je fetiva 'merikanka. Ali simpa je. Prije bis je nasra nego nagovori, ali nisan ni ja puno bolji pa smo se nasli. Irsko-litvanska i nordijsko-engleska kombinacija se bolje kuze i razgovaraju o Busu (ovo ni tipfeler) i izborima. I tako nan je D. rekla da T. ima 28 godinica i petogodisnjeg andjelka, muz je deset godina stariji od nje i tretira je kao trofejni primjerak (citaj izida ga ljubomora). Cura je ex-manekenizirala za neke big firme, znate je sigurno s postera po Cosmu i sl. Tako razvode se i gre ca. Mali je iz prijasnje veze. Muz je krelac. Inace D. se uzge kad cuje za Busa. Tako ja skontan da su oni zapravo izbjeglice. Isto ka i ja kad mi je Njofra izaziva anafilakticki sok. Inace sad cete vidit nekoliko balkanizama koje je Bus uveja u zadnje cetiri godisca: -NITKO NE SME DA NAS BIJE -Obrambeni budzet povecan X puta -Koalicija crvenih, zelenih i zutih vragova hoce da unisti nas nacin zivota -Ja biran sudce ustavnog suda -Kilo mozga 2...daj sta das! -Podobnost ispred sposobnosti -Na izborima i mrtvi glasuju, coravi uz pomoc stranackih sluzbenika -Veliki brat ima biracke liste u svom kompjuteru -Izbori se dobivaju sa 120 posto/odsto D&C se ne vracaju ukoliko Bus ne bude iskorijenjen. |
20.08.2004., petak
Paper
|
E danas mi je BB vratija clanak s pregleda. Gnajvija me cilo jutro oko slija pa di ti je ovo, pa di ti je ono, pa ocemo u boji pa to je skupo (1000$) pa di mi je kolega, , pa da ce na odmor (od koga cega-me, mysef and, eye) na Kretu (kad se vrate Atenjani koji su izbjegli s olimpijskih igara ), pa da mora na obid u 11 i po s nekim specijalnim...ukratko od devet uri jutros pilana. Onda san se i ja spustija na obid s kolegom i njegovon jeb(ozov)ezljivom francuzicom (Maria-oganj s juga), kad eto ti BB s kceri i tri mala unuka. A jesu smisni. I tako unda smo pojili onaj pilizdrot u menzi pa na rabotu-ispravljanje engleskih recenica prevedenih s francuskga. I unda da je moja slavenska konstrukcija losa-je ti kaco fjori. Malopren me zvala moja Busty-Vilma da gre na bazen, a ima pravo kad voli se banjati ca cu je ja. Ja san bi neki dan i moran reci da je lipo, imaju cak i umjetne marete svaku uru ke duraju kvarat od ure . Onda se i ja tocam. Ni mi gust plivati mej pruge-reci mi jednoga ki je osta doli ki voli plivati uopce. Samo po potribi-arti, mrize tunje, datali i pidoci. Ja bi na skolj, ali nan je to zasad skup sport. A voli i Ona skolj, brala je i masline (to ne voli-a ki voli da mi ga je znati), samo nas tamo smantaju medjufamiljarni odnosi tako da smo odlucili malo zastediti i uciniti kucicu. Da nas ne gnjave 15 dana, a onda neka je iznajmu. Tek toliko da pokrije amortizaciju. |
19.08.2004., četvrtak
Life
|
Naprije da zafalim Bigmammi i Tici ca su se udostojile pogledati jadnog blogalja sa tri posta. A tica me pita cime se bavin, a ja cu reci cin i vi svi-zivoton. Ma svemu su krive masline. Lako ih je zagnjojiti, postrapati ali dopizdilo mi ih brati. A sad bi ja i vas pita ca biste ucinili kad se tehonolgija pet iljad godisc posli egipcana ni prominila, a maksimum dometa je tresnja stapon ili kljukon. Bravo mona vec vas vidin. Lako je sad pizditi kad imate poticaje na tresilicu, benzinu, navodnjavanje, pendolino i lastovku. Ali prije 12 godisc bi je rat i toga ni bilo. I jebi ga ja san odluci da masline rodu angurje, samo one su puno vodne, pa ajde neka bar budu ka slive. I unda san 'sa na skule u brege posli dosa ovdi u montanju (moji nisu bili ribari nego tezaci, tako da se uvik drzin one fali more drz' se kraja) bilo je puno grubih, ali njih cemo zaboraviti-a lipe neka ostaju. Vazno je evoluirati. |
18.08.2004., srijeda
BUSTY
|
E ni me bilo puno vrimena, a ima san i pred-kraj-doktorata depresiju. To van izgleda kao velika fjaka samo jos s tupilom od nekuzenja jer van je proslo sedan godina od diplome i opet tunel. I onda su me krpali filmovi o maslinama i poticajima o moru i ekipi. Ali jebo te i njima su godine prosle i svatko je u svom filmu kako izdurati od pocetka do kraja miseca. Ma mislim treba jesti puno cokolade da se prodje kroz to a onda mi prodje ona: -Oprosti mi pape sve te grube rici jer moj zivot sada na tvoj zivot slici. A je, dobija san opomenu od Bloga da se capan pisati ko da mi i ove tezurine ni vise puna kapa. E sad ca san ti reci, smanta san se svas jer ma kloniranje i restrikcijski enzimi muce. E da bi san u Engleskoj i unda kad san u vlaku sreja jednu tetu koja je koordinator sveucilista u sj. Engelskoj. A kako mi je zena iz tih krajeva, unda san ja njoj reka da su nona i dida (ono ka Grannies) iz tamo i ona mene upita: a kako se prezivaju, a kad san joj odgovorija ona meni : a to ti je juzni London. I na kraju mi rece znas ja san ti povjesnicarka po struci, a to mi je ko profesionalna deformacija znati oklen je tko. E sad koje to veze ima s zivotom? Danas sam sreja T., lipa cura, ricaste crvenkinaste kose i plavih ociju ka i moj Plavi Andjelak (Pocet cu zenu zvati Andja inace je zovem Vilma-guess who is kremenko) i tako na brzinu san sazna da je ozenjena, uci francuski-naucit ce, vozi landrovera i skuplja kazne. Muz je radi u centrali filipmorisa pa to onako ispada pushiona. E onda je ona meni rekala da kad je bila u Engleskoj da je radila u jednon pubu i kad tamo vlasnik roba od osamdeset i koju godinicu pita onako po domacu: Mala a cija si ti, e sad ona kaze meni je nona odavle i zove se Evelyn i nekako. A stari rece: BUSTY! Pa mi smo se dejtali prije 60 (sezdeset) godin. I tako Tiffany zivne nonu Evelyn koja zivi preko bare, a ona rece: E je cerce, a bas mi je drago. E bas cu mu napisati pismo. Tradicija je lipa stvar ca ne. ...I godine ove ca bi bile teze da ih lipa mladost uza te ne veze... |
| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
veeelika laz
src="http://pagead2.googlesyndication.com/pagead/show_ads.js">
Ljudi, More, Obale
Blog.hr
Linkovi
Barba is an explorer that:
likes popular destinations
likes a bug-free bed and hot showers
likes a little risk
Travel cred: pretty good
I rank in the top...
10% most cities visited - India
13% most cities visited - Croatia
18% most cities visited - Switzerland
Uspomene na buducnost
Atmosferske prilike u Zenevi
Atmosferske prilike u Zadru