U anđeoskom liku zvijeri

Zatvaram se u tišinu,
u dubinu,
u crninu
svojih misli

Došla sam da ti uzmem sve
i da ti se cijela podam
Ja sam dijete mraka
tvoj život
i bit ću tvoja smrt

volim te

Znam da me trebaš
i ne možeš bez
mog dodira,
pogleda
Ja sam beskraj
čekam te
doći ćeš
jednom...

Miriše cvijeće na grobovima
i paklene lete ptice
Zlodusi obilaze zemlju i traže smrtne duše

Smrt dolazi u grad, zavijena u crno
Traži bolest, glad i rat
da nahrani svoje tijelo čisto.

Krv se proljeva u mlazovima,
crvena i čista
Krv djece, krv ratnika i krv utopista

U zraku osjeća se tama,
trava ima miris leševa
U tlu iskopana je jama
Tvoje ime je na njoj

Umiru kraljevi i umiru sveci
Umiru svi i sve umire
Život se gasi, toneš u san
Pitaš se tiho: Zar je ovo kraj?

Kraj potoka bistrog rodila se ptica
Ptica mira sve nas može spasit
Samo...ako za nju ima mjesta...

Hrvoje se tog jutra probudio prilicno sjetan. Cudno se osjacao i bilo mu je jako vruce pa je skinuo odjecu. Primijetio je da ima poteskoca s hodanjem i da se mora pridrzavati rukama. Mucio ga je neki osjecaj kao da je bolestan ili nesto slicno, a onda je primijetio da ima rep. Ali, odakle sad to? pitao se Hrvoje. Odvukao se do ogledala i shvatio da se preobrazio u velikog majmuna!!! Isuse, pa kako cu takav u skolu? pitao se Hrvoje znajuci da ce mu se sad jos vise rugati.
Zacuo se zenski glas - majka ga zove na dorucak. Ajme - pomisli Hrvoje, pa ne mogu ovakav pred majku, uplasit ce se jadna. Majka je bila uporna i kad je cuo da se penje po stepenicama zakljucao se. Hrvoje, pa jesi ti normalan, zakasnit ces u skolu! drecala je majka. Pusti me na miru - viknuo je.
Dobro, pa sta radis unutra?? Sad nije vrijeme za pubertetske gluparije, odmah otvori vrata ili cu pozvati oca! - bila je uporna majka. Hrvoje se jako bojao oca i odmah je otvorio vrata. Majka ga je zaista gledala uplasenim pogledom. Eh, sto cu sad, mislio je. Konacno je progovorila: Hrvoje pa ti si skroz poludio, vec je 8 sati, a jos se nisi ni obrijao!! Smjesta se goni u kupaonicu i za boga miloga obuci se, ne mozes hodati gol po kuci.
Hrvoje je ostao zabezeknutostajati, razmisljajuci o tome kako ili majka ima veoma los vid ili je on maloprije halucinirao pred ogledalom.
Stao je ponovo pred ogledalo, ali odraz je bio isti. Hm, valjda meni ne valja vid-pomislio je i poslusao majcin savjet-obukao se. Probleme mu je zadavao rep.
Sisao je dolje na dorucak. Otac je sjedio za stolom i citao novine. Ponasao se sasvim normalno kao da ne primjecuje nista cudno na Hrvoju. Na putu do skole ga ljudi nisu gledali nista vise cudno nego obicno, u skoli su se ostali ucenici i profesori prema njemu odnosili kao i obicno.
Kad je stigao kuci ponovo je pogledao u ogledalo. Odraz je bio isti-majmun, ali mu nije bilo jasno zasto se svi prave da nista ne primjecuju, kao da su se urotili protiv njega.
Popodne su dosli brat i sestra. Ni oni nisu nista primjecivali na Hrvoju.
Hrvoje je vec bio slomljen i potpuno zbunjen.
Iduci dan je ostavio rep vani misleci da ce ljudi tako nesto morati primjetiti.
Roditelji opet nisu reagirali, a u skoli mu je samo jedan tip dobacio: Ej Hrvoje vidi ti se rep.
Kad je potpuni isfrustriran dosao kuci pitao je roditelje zasto nisu primijetili da se on jucer preobrazio u majmuna.
Odgovorila mu je majka: Hrvoje pa nisi se jucer preobrazio u majmuna. Odmah mu je laknulo i bio je uvjeren da nesto nije u redu s njegovim vidom ili psihickim stanjem, ali majka je nastavila: Ti si oduvijek bio majmun, samo si tek sad valjda postao toga svjestan. Nismo ti nista htjeli prije govoriti da ne dobijes komplexe.
Ali, zasto oni nisu majmuni?- upitao je Hrvoje pokazujuci na brata i sestru.
Nismo majmuni, ali i ja imam rep- nasmijao se brat.

Dosla si iz samog dna pakla
gdje vatra bukti,
ti, puna grijeha,
ti, svetica demonima,
crna poput noci,
bijela ko golubica,
dobra i zla
sa dva lica
i tijelom andela.
Pjevas kao ptica,
molis ko opatica
lazes, umiljata,
nevina
kao dijete.
Uzela si nasu krv,
nase duse,
poput bludnice,
ti, ljepotice,
vjestice...

Dok nebo grmi i kisa lijeva
bacit cu cini na te
Zlo moje, ljubavi moja...

Vidjet ces vrata pakla
i sve njegove vatre
i patnju, i bol, tugu,
smrt.
vidjet ces smrt

Crnu smrt, dragu smrt,
slatku smrt, zadnju smrt
Nasu smrt.

U noci, poslije ponoci
u san cu ti doci
i tvoju dusu uzeti,
iscupati, oteti,
ponijeti
sa sobom.

Ne brini ljubavi, nece boljeti
Nemoj za zivotom zaliti
ja cu te cuvati
ja cu te voljeti...

Sigurni smo pod okriljem tame,
Ne boj se, toplo je
u narucju...

vjestice

ovo je post o reality show-ima.
zanima me jel sam jedina koja ih ne gleda? mislim znam da nisam jedina, al vecina ljudi gleda ta sranja. ne kuzim zasto- jel su retardirani? ili sam ja luda jer mi je to debilno i dosadno?

npr big brother; kak itko moze gledat ljude zatvorene u kuci?? fuck, kaj je tu zabavno?
i zasto se zaboga moraju skidat goli? ne zelimo gledat njihov celulit! ok, ocito samo ja ne zelim. ono fuck, fuck, fuck!
i onaj sasa koji je pobijedio je kao neka faca. vidjeh ga na motorijadi i ono valjda jedina tam nisam znala ko je on. i dode on do mene i veli mi bok i tak, a poslije frendice pocnu vristat: pa jel ti znas ko je to???!!! sasa iz big brothera! fuck, kaj mislis, jebeno...
sad je on kao neki bog? wow, sasa iz big brothera....wow...ne mogu vjerovat, koja slavna licnost.

ili ovaj sad bar. jel to itko gleda? zasto bi to netko gledao? zasto???? pitam vas zasto bi to bilo zabavno??

jesam li cudna ako meni nije?
ocito jesam
jer story super nova je totalno cool

da, mos mislit....

dosadno mi je ovih dana...a dosadne situacije zahtjevaju dosadne mjere. znam da ovo zadnje nema smisla.
e al meni je bilo toliko dosadno da sam iz te veeelike dosade procitala vecernjakov krimi roman.
da, onaj tanani na 20 stranica. roman my ass! prije pripovijetka, mislim roman na 20 strana, mogli su bar napisat kratki roman or something.

vidjeh ja te tanke knjizice i prije, al me nikad ne zanimase jer nikad prije ne bijah ovako ocajna...indid.

dakle "roman" koji sam procitala je napisao Ivo Jedvaj Trakoscanski(koji glupi pseudonim-brijem da je pseudonim-nadam se da je, ma je, mora bit) i zove se Djecak koji je oslobadao andele.
nepotrebno je napomenuti da je roman sranje, al to nije razlog zbog kojeg se osvrcem na njega...naime ima najgluplji rasplet/zavrsetak koji ikad procitah!

dakle radi se o nekom studentu koji misli da je serijski silovatelj jer ima nocne more iz kojih je ocito da je upravo on pocinio ta silovanja.

e al na kraju ispadne da ih je pocinio njegov cimer koji je(zamislite sad ovo) kao djecak proucavao knjige iz madionicarstva, a potom i iz hipnoze. naucio je moc sugestije i onda dok je ovaj bio u polusnu mu ulijevao svoja iskustva pa je ovaj sve to sanjao i mislio da sam to cini.

!!!
wtf???

svasta...eto to sam htjela podijeliti s vama...ne znam zasto...al eto jesam

naslov je zato jer mi se jucer upucavala CURA! i poprilicno je bila naporna, tj jaaako naporna! koma.
poslije tog upucavanja sam se napila i vise nikad ne pijem, nikad, nikad.
naime poprilicno sam se jako napila.

da...

danas umirem od dosade i oporavljam se...

a vi?