U anđeoskom liku zvijeri

svi su na moru...

osim mene...

naravno...

normalna stvar...


razmisljam: dok umrem(ako umrem) mozda zelim da me kremiraju jer gadi mi se pomisao da cu trunuti i smrdit i da ce me jesti crvi!

a vi? ocete da vas se pokopa, kremira, zaledi ili vam je svejedno jer ionako cete bit mrtvi?

ozbiljno razmisljam o bijegu od kuce.

aha

da

i mozda odem u Rijeku na par dana, frendica mi je tamo.

i tako....

jadan je dan danas
imala sam ispit
mislim da cu pasti
to nije dobro
to nikako nije dobro...

nikako...

sad sam na faxu, al bratovom.

i nema nist drugo...

eto samo javljam da sam ziva...

i vi se javite, da znam da ste zivi!

nisam bila jucer vani. samo da napomenem.
i zato sam malo vise razmisljala nego obicno-jer sam bila trijezna odnosno ne pijana.
i sjetila se neceg smijesnog. ne znam zasto bas toga. al uglavnom da vam ispricam.

imala sam kojih 13, 14 godina i jednog ljetnog dana(krajem ljeta) dok sam bila s frendicom u njenom dvoristu sam zapazila: DECKA! al ne bilo kakvog decka, ne, ne! ovaj je bio zgodan i imao je motor. da, da, to mi je onda bilo kul. i nista. dosla jesen i s njom skola i tak jedan dan u skoli vidim ja opet tog decka! i tako dala ja njemu nadimak TSM (tip s motora), gledali se mi po hodnicima. i kroz neko vrijeme ustanovila moja frendica da joj je on susjed! e, to je otvorilo nove mogucnosti.
pocela ja cesce posjecivat frendicu. stovise, pratila ja nju doma svaki dan poslije skole. normalno, zato jer je i on u to vrijeme isao doma. sto je najgore on mi je uzvracao pa su on i njegova 2 frenda nakon toga pratila mene doma. kao, nekud idu u tom smjeru.
u toj ulici di on i frendica zive je mali parkic s klupama. tako bi on i njegova 2 frenda nekad sjedili na jednoj klupi, a frendica i ja na drugoj. bila sam toliko opsjednuta da smo frendica i ja cak promatrale njegovu kucu iz zgrade preko puta (tako smo npr otkrile da ima macku).
on je napisao moje ime na svoju klupu.
i tako je to trajalo kojih 5,6 mjeseci.
jednog dana bila ja kod frendice(kao setale smo mog psa) i stojimo mi pred njenom kucom s psom, a ova trojica sjedila na svojoj klupi u parkicu koji je bio malo dalje.
i najednom krenu njegova 2 frenda prema nama. frendica mi je uplaseno rekla:joj ne, idu k nama! a ja: ma ne idu, kaj ti je. al stvarno su dosli...
kaze jedan: onaj decko se hoce upoznati s jednom od vas. frendica pita: koji decko? (mislim ocito je koji, a je smijesna)
njegov frend odgovara:onaj tam koji sjedi na klupi i drzi se za glavu.
i da skratim odjebala ja TSM-a preko njegova 2 frenda.
jedan od njih je samo prokomentirao:a dobro i pas je zgodan(moj tadasnji pas)

eto, tog trena kad je tsm postao stvaran, na dohvat ruke mi vise nije bio zanimljiv. valjda me samo strasno zabavljala cijela ona igra.
bilo je jos svasta nakon tog odbijanja, ali nikad nismo bili skupa.
a i koji je on frajer-posalje frendove, a on sjedi na klupi i drzi se za glavu :)))))

ne znam zakaj sam se sjetila tog djetinjastog dogadaja, valjda mi je zao kaj nisam otisla na tu prokletu klupu i bar se upoznala s covjekom.
ko zna sto bi bilo, kako bi bilo, nikad necu saznati! i to je bed. ono sto vam hocu reci je: ne propustajte prilike, poslije ce vam biti zao. mozda ne odmah, ali jednog dana sigurno. u to vrijeme mi nije bilo zao-bila sam bahata klinka.

s 15 sam bila jos gora-mijenjala sam decke svaka 2 tjedna. al doslovno. i nakon 2 tjedna bi im rekla:
i okrenula se i otisla.
no comment, ha?

naravno danas vise nisam takva i sama se sebi cudim dok se toga sjetim.
kakvi ste vi bili s 15?

buduci da nemam nista pametno za napisat, a draga kolegica daydream mi je predlozila da podijelim svoje pjesme s vama to cu i uciniti.
nemojte im se jako smijat :)
ustvari mozete, meni je svejedno...meni je sve svejedno pa tako i to.

za pocetak jedna pateticna(ne pisem inace takve, al sad sam na dnu dna pa eto)



sad jedna o samoubojstvu(logican slijed dogadaja :))



ustvari te dvije su vam dosta za danas...
neki drugi dan cemo prijeci na NE pateticne.
danas kisa pada...

ne doslovno...nazalost
sala.
nije :)

ovoga ja sam vam sad vec u depresiji...cijele dane pisem pjesme(ajd dobro i ucim kad vec moram tak da ih ne pisem doslovno cijeli dan, ajde i bavim se sportom, no dobro mali dio dana pisem pjesme, al bitno je da ih pisem jer je to dokaz moje depresije...da...).

fakat sam u k.
totalno

imam ispite, nemam decka, ne izlazim, ko zna jer cu i ovaj vikend ostat doma..postoji mogucnost

ma znam sta je-nedostatak alkohola u krvi...da, to je deprimirajuce, ne?
mora da je to!

bas si razmisljam - kaj nije apsurdno - ak nema Boga(a vjerojatno nema) i ako je ovo jedini zivot koji imamo(a vjerojatno je) da ga neki od nas(svecenici, biskupi, casne sestre, papa i ostali) posvete tom Bogu za kojeg ni ne znamo da postoji??? da ne uzivaju u zivotu...a za sto? nista...

eto sad imate dokaz da sam totalno luda...da...

skroz sam poludila...al totalno...to je od ucenja...cak ni vani nisam bila!!!
fuck
zato jedva cekam iducu subotu jer onda VALJDA idem van(alkohol+green grass of home=jeeej).

kaj ima kod vas ljudi? dugo se nismo culi...
a kod mene nema nist, tek tolko da znate.


pisem nekakvu pjesmu, al nikak da ju uskladim. evo sto imam za sad:

TAMA

dosla je tiho na krilima vjetra,
zavijena u crno i pomalo sjetna
dusa joj bila shrvana bolom
zora nosila plac maglenim dolom...

otisla je tiho ko zora neprimjetna
zavijena u crno i pomalo sjetna
vratila se nocu odjevena u bijelo
ranila si nozem svoje krhko tijelo

crvena krv prekrila je snjeznu bjelinu
ta sta je ona nebu, jos jedna dusa
u nizu...