Hip-Hop na Kvadrat
subota, 29.04.2006.
Obavjest!!!!
Nadam se da vam se svida blog.
Ja sam Matija roden sam 09.10.92 u Metkovicu.
Strastveni sam Hip-Hoper bavim se sa skoro sa sva cetri elementa.
Crtam grffite
Bavim se Break Danceom u TnT crew (Tha Notorious team).
Mixam samo preko programa(Cool Edit,Audacity,Sound Forge...)
i meni najdraze rapanje o tome cete vise moc citati na novom blogu.
Ako zelite saznat o nekom drugom raperu(2pac,cypress hill,eminem
wu tang,Frenkie,edo maajka...)samo recite.
Hvala Ammonu na poticaj i sto me uveo u hip-hop kulturu.
Uzivajte! Bama Dux
Domace
Prvi domaci hit bio je "Zagrebacki Velikani" Zagrebackog dvojca
Tram 11, koji cine decki umjetnickih imena Target i General Woo.
Zajedno sa Stupijem, El Bahateejem i Neredom cine i skupinu
"prva petorka ".
Jos neki raperi koji su unapredovali rap u hrv:
Bolesna Braca,TBF (The Beet Fleet),Shorty i bosanac Edo Maajka.
By:Bama Dux
Gangsta rap
Rap-tekstovi 80-ih postaju sve zesci, sve grubljeg i prostijeg
rjecnika i sve mracnijih tema nasilja iz crnacke svakodnevnice.
Sve to zajedno 90-ih je godine nazvano gangsta-rap
ciji su glavni predstavnici bili iz los Angelesa(NWA,Snoop Dogg, Ice-T,2pac).
Taj hip-hop s americkog zapada nisu bas prigrlili rapperi
s istoka(puff Daddy i The Notorius B.I.G.).
Pocelo je prepucavanje u intervijuima, a zavrsilo fizickim obracunavanjem
i ubojstvima(u gangsterskom stilu,iz automobila u voznji
ili na krizanju, ubijeni su Tupac "2pac" Shakur1996. i jegov ljuti
neprijatelj Christopher " Notoriusb.I.G. " Wallace, 1997.)
By:Bama Dux
Povjest Rap-@
MC-ing: MC = Master of Ceremony ili Microphone Controller (hr. gospodar ceremonije ili onaj koji "kontrolira" mikrofon). To je osoba koja sama sebi smišlja rime i ideje za svoje pjesme i freestyle-ove (freestyle = bacanje rima na mjestu, ravno iz glave). Moram naglasiti da je u svim područjima Hip-Hopa najvažnija ideja i originalnost, rapperi ne vole one koji kradu ili kopiraju tuđe ideje. Pravi MC mora biti u stanju svojim verbalnim vještinama podizati atmosferu na koncertima i partyjima uživo.
Nitko ne zna kad je tocno nastala Hip-Hop kultura, ali se zna da je to bilo sredinom 70-ih godina prošlog stoljeca. U crnackim cetvrtima Bronxa, NYC, na ulicama (prvi graffiti), u diskotekama (prvi DJ-ing i breakbeat za b-boying) i u parkovima (MC-ing), mladi su spontano zapoceli novi pokret koji je kasnije prerastao u globalnu kulturu. U ovom prvom dijelu price o povijesti rapa, pokušat cu vam približiti nastanak ovog glazbenog pravca, a u drugom dijelu citajte o njegovom daljnjem razvitku.
U dijelovima New Yorka sa vecinskom Crnom populacijom u diskotekama je krajem 70-ih bio popularan funk. DJ-i su shvatili da neki dijelovi pjesama dižu publiku i onda su se dosjetili da bi mogli uzeti dva primjerka iste ploce i najbolji komad iste pjesme puštati opet i opet s 2 gramofona. Na to je došao MC, koji je svako malo bacio neku party rimu preko glazbe, da bi još više podigao atmosferu. Onda su se pocele koristiti i ritam mašine i nastao je novi glazbeni pravac.
Prvi DJ-i koji su stvarali svoju glazbu samplirajuci dijelove iz starijih funky i disco pjesama bili su Afrika Bambaataa i Kool DJ Herc, i njih se danas smatra ne samo zacetnicima rapa, nego elektronske glazbe opcenito. Prva snimljena rap pjesma koja je cak postala hit u ljeto 1979. g. bila je legendarna "Rappers Delight" grupe The Sugarhill Gang. Nakon toga poceo je snimati i Grandmaster Flash s grupom The Furious 5 i pocela se lagano stvarati scena. Treba naglasiti da je tada još rap glazba bila prostorno ogranicena: snimali su je i slušali samo Crnci u New Yorku, a glazbeni kriticari ju nisu priznavali kao glazbeni pravac koji ce uspjeti. Rap se snimao prvenstveno za brejkanje, bila je to tada vrlo brza elektronska glazba u kojoj je glavnu ulogu imao ritam. Danas se taj stil naziva old school. Veliki pomak napravio je Grandmaster Flash, koji je 1983. g. snimio stvar "The Message", koja je bila kritika društva i davala jasnu poruku. Tada su rapperi shvatili da je ova glazba savršena za prijenos poruka i da rime mogu imati važnu ulogu.
U to vrijeme pojavila se još jedna vrlo važna grupa za povijest hip-hopa: Run DMC, koji su zapravo postavili trend i približili rap široj publici, pogotovo nakon njihove suradnje s tada poznatom heavy metal grupom Aerosmith u pjesmi "Walk This Way". Pojavila se i prva diskografska kuca zainteresirana prvenstveno za izdavanje rap albuma: Def Jam. Za njih su snimali Run DMC i LL Cool J, a korak dalje znacio je prvi album jedne bijelacke rap grupe Beastie Boys, koji su kombinirali ritam mašine i sampliranje sa živom svirkom i sirovim rapom. "Licensed to Ill" iz 1987. bio je na prvom mjestu americke top-liste, prvenstveno zbog hitova "Fight For Your Right (to Party)" i "No Sleep till Brooklyn". Uglavnom, Beastie Boys su srušili mnoge rasne predrasude o Hip-Hopu kao iskljucivo crnackome stilu.
Sredinom 80-ih godina lagano se pocela stvarati scena i na zapadnoj obali SAD-a, u LA-u. Tamo je medu prvim poznatijim rapperima bio Too $hort, koji je do danas snimio vec preko 15 albuma (sam Bog zna tocan broj), ali glavnu rijec u LA-u krajem 80-ih vodio je naravno Ice-T, koji se tada jedini mogao mjeriti sa suparnicima s istocne obale. Njegovi albumi "Power" i "Iceberg" znacili su uvod u gangsta rap maniju, o kojoj cete više saznati u drugom dijelu.
Sad se vracamo u New York, jer kraj 80-ih je zlatno doba rap glazbe. Nastaju mnoge legendarne i kvalitetne grupe: BDP, Eric B. & Rakim, Gang Starr, a neki od njih su i danas vodece face u svijetu Hip-Hopa. Medutim, ono najrevolucionarnije u povijesti ovog glazbenog pravca dogodilo se 1988. godine: drugi album grupe Public Enemy, pod nazivom "It Takes a Nation of Millions to Hold Us Back". Radi se o radikalnom nacinu borbe za rasnu jednakost na svim poljima, i to na vrlo efektivan nacin: podloge žestoke i pune energije, tekstovi direktni, inteligentni i s jasnom porukom. Kritika ih je odmah docekala na nož: po casopisima su ih ocjenjivali kao Crne rasiste koje treba zakonom zabraniti za dobrobit društva, a spominjali su ih cesto i u politickim debatama. No to je u biti ispala dobra reklama za PE, jer grupa je ubrzo postala svjetski poznata. Iako gotovo nijedna radio niti TV stanica nije baš rado vrtila njihove stvari u eteru, album se jako dobro prodao i paradoksno je to što su upravo Public Enemy, radikalni borci za prava Crnaca u Americi, postali prva rap grupa široko prihvacena i u Europi.
Kad su snimili treci album "Fear of a Black Planet" 1990. (na njemu se nalaze hitovi "911 Is a Joke", "Brothers Gonna Work It Out" i "Anti-Nigger Machine"), album je otišao platinasto (citaj: prodao se u milijun primjeraka) samo 2 tjedna nakon izlaska. To je znacilo da rap postaje glazbeni pravac na koji ce se u buducnosti morati racunati. Prava pljuska americkoj javnosti bila je grupa N.W.A. (Niggaz Wit' Attitudez), koju su originalno sacinjavali Ice Cube, Eazy-E, Dr.Dre, MC Ren i DJ Yella. Njihov prvi album "Straight Outta Compton" izašao je 1989. g. i sranja su krenula. Za tadašnje vrijeme, bio je presedan da u CD shopovima širom SAD-a bude CD na kojem je svaka druga rijec "muthafucka", "bitch" ili nesto slicno, varijacije na temu. U pjesmama naši junaci bez dlake na jeziku govore o dilerima, prostitutkama, pištoljima i kurvama, ali ne u smislu kao da je to nešto negativno. Mnogi su bogati bijeli Ameri kupovali taj album jer su mislili da ce se na taj nacin solidirati s najnižim slojem, neki su na taj nacin željeli vidjeti što se dogada u siromašnim cetvrtima, tamo gdje se oni boje naci i sl. Zbog pjesme "Fuck tha Police" clanovi grupe su imali problema cak i s F.B.I-jem. Evo kako Ice Cube zapocinje pjesmu: "Fuck tha police comin' straight outa underground / A young nigga got it bad 'cause I'm Brown / And not the other color, some police think / They have the authority to kill the minority / Fuck that shit 'cause I ain't the one / Fool and punk muthafucka with a badge and a gun...". Kad su novinari pitali Cubea zašto sebe naziva "nigga" (do tada, to je bio posprdan naziv za Crnca), on je odgovorio da ce se nakon njihovih pjesama znacenje te rijeci promijeniti. Oni žele pokazati da "nigga" nije neki jadan, smotani "crnjo" po kojem ce svi gaziti i koji ništa nece moci reci, nego da je to onaj koji više nece trpiti poniženja i koji ce od sada svima je*at sve po spisku. To su N.W.A. i uspjeli postici.
Novine u Americi bile su pune clanaka o lajavim gangsterima iz Comptona (ozloglašena siromašna cetvrt u south central L.A-u), da je popularnost "Crncuga sa stavovima" porasla iznad svih ocekivanja. Nakon toga, po L.A-u su pocele nicati slicne grupe kao gljive poslije kiše i svi su se busali u prsa kako su baš oni iz Comptona. Ali njihovi idoli N.W.A. su se brzo raspali - jer se nisu uspjeli dogovoriti oko podjele para. Clanovi grupe krenuli su u svoje (nekima uspješne, nekima baš i ne) solo karijere.
Gangsta rap nije pustio svoje korijene samo u L.A-u, nego i u Houstonu, TX. Tamo je krajem 80-ih nastala grupa Geto Boys, koju se u mnogocemu može usporedivati s N.W.A. Geto Boyse pamtimo po odlicnim hitovima "Damn It Feels Good to Be a Gangsta" i "Mind Playin' Tricks on Me". No, danas se mnogi sjecaju te grupe samo po tome što je to bila prva Scarfaceova grupa. Sad se opet vracamo zapadnoj obali. Ice Cube je prvi napustio N.W.A. i 1990. g. snimio svoj prvi solo album "AmeriKKKa's Most Wanted" (nisu slucajno 3 velika slova "K" u rijeci "AmeriKKKa"), a ostatak ekipe je snimio drugi N.W.A. album "Niggaz4Life" bez njega, ali pokazalo se da je ipak Cube bio glavna karika u lancu i da su bez njega slabi, tako da su se uskoro potpuno raspali. No, ni to nije prošlo kulturno. Slijedila su prepucavanja preko pjesama: prvo su se pljuvali Eazy i Cube, onda Eazy i Dre.
Rapperi u New Yorku, medutim, nisu cijenili "gangsta rap", kao ni svoje kolege sa zapadne obale. Cak štoviše, imali su stav da je gangsta rap samoubojstvo mlade Crne populacije. Grupa Public Enemy na cetvrtom albumu "Apocalypse 91...The Enemy Strikes Black" iz 1991. g. okrece svoj nišan od bogatih bijelih vlastodržaca prema Crnim gangsterima i ukazuje na to koliko ilegalan nacin zarade šteti Crnoj zajednici u Americi. Iako je taj album jako dobro prodan (s njega su skinuti hitovi "Can't Truss It", "Nighttrain", "By the Time I Get to Arizona" i "I Don't Wanna Be Called Yo Nigga"), ocito je bilo da njihova popularnost opada u odnosu na "gangstere" iz L.A-a.
na prijelazu iz 80-ih u 90-e godine prošlog stoljeca. Hip-Hop je u to vrijeme postajao sve popularniji i sve se više nametao americkoj javnosti. Iako je rap tada bio žešci nego ikada, sve više mladih, bez obzira na boju kože, poceo se poistovjecivati s ovim glazbenim pravcem, a nastajali su i prvi rap casopisi (legendarni "Word Up!").
Dok je u New Yorku vladala revolucionarna politicki angažirana struja (Public Enemy, BDP, Big Daddy Kane, Gang Starr...), na suprotnoj strani Amerike, u L.A-u pocela se razvijati pošast koju su kriticari kasnije nazvali "gangsta rap". Ice-T je bezazleno krenuo s takvim nacinom izražavanja u kojemu ni malo ne bira rijeci u svojim pjesmama, vec se koristi najsurovijim ulicnim žargonom, onakvim kakav koriste americki ulicari, najniži sloj društva. On ne samo da govori kao oni, nego se i poistovjecuje s njima. Prava pljuska americkoj javnosti bila je grupa N.W.A. (Niggaz Wit' Attitudez), koju su originalno sacinjavali Ice Cube, Eazy-E, Dr.Dre, MC Ren i DJ Yella. Njihov prvi album "Straight Outta Compton" izašao je 1989. g. i sranja su krenula. Za tadašnje vrijeme, bio je presedan da u CD shopovima širom SAD-a bude CD na kojem je svaka druga rijec "muthafucka", "bitch" ili nesto slicno, varijacije na temu. U pjesmama naši junaci bez dlake na jeziku govore o dilerima, prostitutkama, pištoljima i kurvama, ali ne u smislu kao da je to nešto negativno. Ice Cube je snimio 3 odlicna albuma do 1993. g, ali najmaštovitiji je bio Dr.Dre. On je 1992. svojim prvim solo albumom "The Chronic" zapoceo novi trend, koji je on sam nazvao G-funk. Otkrio je i novu zvijezdu, Snoop Doggy Dogga, koji mu gostuje na albumu. Album se prodao u 3 milijuna primjeraka (hitovi: "Nuthin' but a G-Thang", "Dre Day" i "Let Me Ride". Dvije godine kasnije izlazi dugoocekivani Snoopov album prvijenac "Doggystyle", naravno, u Dreovoj produkciji (stariji se sjecaju pjesama "What's My Name?" i "Gin & Juice". Gangsta rap je službeno mrtav, zapocela je nova zaraza: G-funk nije slavljenje poroka, vec jednostavno opuštanje uz laganu, rolajucu ljetnu mjuzu, žene, cuga & pljuga - to je bila bit te glazbe. Dok je na zapadnoj obali vladala "komercijalna" struja, na Istoku su se rapperi i dalje brinuli da hip-hop ne izgubi svoju bit i vracali glazbu njenim korijenima. 1991. pojavila se mlada grupa iz New Jerseya, koja je mnogo obecavala. Zovu se Naughty by Nature, a proslavili su se hitovima "O.P.P." i "Ghetto Bastard". Moram spomenuti i još neke newyorske grupe vazne za to vrijeme, kao što su De La Soul i A Tribe Called Quest. 1994. g. Public Enemy opet izlaze na površinu, pokazujuci da ih trendovi sa zapadne obale nisu uzdrmali. Njihov peti album "Muse Sick-N-Hour Mess Age" konacni je udarac gangsta rapu. Ali nisu se odrekli ni svojih starih tema, tako da u jednoj pjesmi cak pokopavaju americku zastavu. Nažalost, to je bio zadnji album prije nego su P.E. izgubili svoje znacenje i otišli na marginu. U prvoj polovici 90-ih godina Hip-Hop kultura se proširila po cijelom SAD-u, tako da se glavnina rap scene nije više nalazila samo u New Yorku i L.A-u. U New Jerseyu su pocele nicati odlicne grupe koje su gajile onaj izvorni b-boy zvuk. Naughty By Nature su se vratili 1993. s odlicnim drugim albumom "19 Naughty III", koji pamtimo po hitu "Hip-Hop Hooray". Iste godine u istom gradu pojavili su se Lords Of The Underground, a tu su bili i filozofski (ali ponekad i previše rasisticki) raspoloženi Poor Righteous Teachers. 1994. na scenu dolazi Nine, legendarni "bog" undergrounda. I Fugees. Da, malo ljudi zna da je ta grupa postojala i puno prije one famozne obrade "Killing Me Softly". 1994. je bila sudbonosna godina i za hip-hop scenu u Atlanti, glavnom gradu Georgije na Jugu SAD-a. Tamo grupa Outkast snima svoj prvi album nazvan "Southernplayalisticadillacmuzik", koji je definirao zvuk i cari južnjackog rapa: lagana glazba uz plesne beatove, savršena za ljetnu vožnju po gradu. Svi znate kako su Outkast postali svjetski popularni prošlih godina, zahvaljujuci hitovima "Ms. Jackson", "So Fresh, So Clean" i "Whole World", nakon 4 snimljena albuma.
U Chicagu je glavnu rijec vodio Common Sense, prvi predstavnik danas vrlo popularnog "revolutionary" stila, koji je kasnije morao zbog pravnih problema skratiti ime, tako da se danas zove samo Common. Njegov drugi album "Resurrection" pokazuje kako dubok rap može biti kada je MC izvrstan liricar.
Iz Philadelphije dolazi grupa The Roots, pravi hip-hop band, u kojem svaki clan svira instrument (dakle, "ziva" glazba) + MC. Njihov drugi album "Do You Want More?!!!!!???!" (1995) je objektivno jedan od najboljih rap albuma ikad snimljenih i žalosno je što Rootsi tek sad uživaju onu slavu i zaradu koju su još davno zaslužili. Danas su oni najveca koncertna hip-hop atrakcija. U prvoj polovici 90-ih godina Hip-Hop kultura se proširila po cijelom SAD-u, tako da se glavnina rap scene nije više nalazila samo u New Yorku i L.A-u. U New Jerseyu su pocele nicati odlicne grupe koje su gajile onaj izvorni b-boy zvuk. Naughty By Nature su se vratili 1993. s odlicnim drugim albumom "19 Naughty III", koji pamtimo po hitu "Hip-Hop Hooray". Iste godine u istom gradu pojavili su se Lords Of The Underground, a tu su bili i filozofski (ali ponekad i previše rasisticki) raspoloženi Poor Righteous Teachers. 1994. na scenu dolazi Nine, legendarni "bog" undergrounda. I Fugees. Da, malo ljudi zna da je ta grupa postojala i puno prije one famozne obrade "Killing Me Softly".
1994. je bila sudbonosna godina i za hip-hop scenu u Atlanti, glavnom gradu Georgije na Jugu SAD-a. Tamo grupa Outkast snima svoj prvi album nazvan "Southernplayalisticadillacmuzik", koji je definirao zvuk i cari južnjackog rapa: lagana glazba uz plesne beatove, savršena za ljetnu vožnju po gradu. Svi znate kako su Outkast postali svjetski popularni prošlih godina, zahvaljujuci hitovima "Ms. Jackson", "So Fresh, So Clean" i "Whole World", nakon 4 snimljena albuma.
U Chicagu je glavnu rijec vodio Common Sense, prvi predstavnik danas vrlo popularnog "revolutionary" stila, koji je kasnije morao zbog pravnih problema skratiti ime, tako da se danas zove samo Common. Njegov drugi album "Resurrection" pokazuje kako dubok rap može biti kada je MC izvrstan liricar.
Iz Philadelphije dolazi grupa The Roots, pravi hip-hop band, u kojem svaki clan svira instrument (dakle, "ziva" glazba) + MC. Njihov drugi album "Do You Want More?!!!!!???!" (1995) je objektivno jedan od najboljih rap albuma ikad snimljenih i žalosno je što Rootsi tek sad uživaju onu slavu i zaradu koju su još davno zaslužili. Danas su oni najveca koncertna hip-hop atrakcija.
Glavne su se stvari ipak dogadale u New Yorku. Kad se govori o povijesti rapa, ne može se zaobici Wu-Tang Clan, pravu malu vojsku koja broji cak 9 jakih MC-ja: Method Man, Ol' Dirty Bastard, RZA, Raekwon, Ghostface Killah, GZA, U-God, Masta Killah i Inspectah Deck. Uglavnom, svaki od njih snima i solo albume. Njihov prvi zajednicki album "Enter the Wu-Tang (36 Chembers)" znacio je pocetak tzv. "wu-groznice" koja je dugo vladala medu hip-hop publikom, a još uvijek se osjeti, iako su se wu-tangovci pomalo "razvodnili" u zadnjih 5 godina. Nas, mladi i vrlo talentirani MC iz kvarta zvanog Queens Bridge, snima 1994. prvi album "Illmatic", koji ubrzo ulazi medu klasike hip-hopa. S tog albuma izdvojio bih pjesmu "NY State of Mind", koja produkcijski (DJ Premier) i liricki savršeno stvara u glavama slušatelja slike newyorskih ulica i kvartova, cak i ako nikad niste bili tamo. Nas je postao planetarno popularan medu širom publikom tek nakon drugog albuma "It Was Written" (1996), prvenstveno zbog pjesme "If I Ruled the World", na kojoj mu gostuje Lauryn Hill, tada još clanica grupe Fugees. Iz Nasovog kvarta dolazi Mobb Deep, još jedna grupa vrijedna spomena, koja je do danas snimila 5 odlicnih albuma. Tada vec dokazani majstori Guru i Premier (zna se - Gang Starr) 1994. godine snimaju 4. album "Hard to Earn", još jedno žestoko izdanje za prave hip-hop glave, a 4 godine poslije se vracaju dublji nego ikad s još jednim klasikom "Moment of Truth", s kojeg su skinuti singlovi "You Know My Steez", "Royalty" i "The Militia". Guru je, usporedno s radom u grupi Gang Starr, radio i na svom projektu Jazzmatazz, na kojemu je, u suradnji s raznim glazbenicima iz svijeta jazza, R&B-ja, soula i rapa, spajao razlicite glazbene stilove. Ne može se govoriti o New Yorku sredinom 90-ih, a da se ne spomene The Notorious B.I.G., još poznat kao Biggie, koji je potpisao za Puff Daddyjevu(P.Diddy) etiketu Bad Boy i snimio prvi album "Ready to Die", nakon kojega ga je newyorška publika zavoljela, a MTV je rado vrtio videospotove za singlove "Juicy", "Big Poppa" i "One More Chance". Biggie se kasnije zakacio sa svojim bivšim kompicem 2 Pacom iz LA-a (ili obrnuto: 2 Pac se zakacio s njim). Uglavnom, rezultat je tužan: 2 Pac ubijen 1996. (pocinitelj nepoznat), a i Biggija je bogami ista sudbina zadesila par mjeseci kasnije (pocinitelj opet nepoznat). Bilo je to u travnju 1997. godine, nepoznate osobe izrešetale su automobil u kojemu se vozio i tako je otišao još jedan veliki rapper, The Notorious B.I.G. (pravim imenom Christopher Wallace). Ubrzo nakon Biggiejeve smrti, Bad Boy izdaje njegov dvostruki album (drugi po redu), pod nazivom "Life after Death". Album je bio veliki hit s obe strane bare (pamtimo ga po hitovima "Hypnotize" i "Mo' Money, Mo' Problemz", ali ima gore još puno boljih stvari). Prava je šteta što Biggie nije doživio da uživa u plodovima svog rada, a na njegovoj tragediji cini se da je najviše profitirao Puff Daddy, koji je cak snimio onu ljigavu stvar "I'll Be Missing You" i posvetio ju Biggieju, a u pjesmi gostuje Biggiejeva supruga Faith Evans, za koju se Tupac hvalio da ju je svojevremeno ševio. I tako, dok je cijela scena pala u emotivnu krizu zbog velikih tragedija, neki su ljudi od svega toga uspjeli napraviti cirkus.
U svakom slucaju, da su stvari bile drugacije (i da je drukciji mentalitet u igri), Biggie i Pac bi danas bili vjerojatno i popularniji od jednog Eminema ili 50 Centa. Obojica su bili talentirani i puno su obecavali. Da su oni živi, danas bi hip-hop možda bio bogatiji, možda cak i drugaciji. Šteta, nikad necemo znati.
Ovo inace nije moj tekst nego Tite666 ali posto se njegov blog raspo, ja sam uzeo njegov tekst i malko ga uredio jel se iz njega moze puno naucit.Sorry buraz al tako ti je to.
By:Bama Dux
Graffiti
To je vizualni element. U početku su grafiti bili smatrani vandalizmom, danas je to vrlo cijenjena umjetnost. Ljudi koji crtaju grafite zovu se writeri. U grafitima je, kao i u ostalim elementima Hip-Hopa, najvažnija originalnost. Svaki writer ce za svoje piece-eve, bombe i taggove vaditi ideje iz svoje glave.
Nemajuci likovne galerije i kistove,
crni Amerikanci poceli su autolak-sprejevima oslikavali zidove
To jest Graffite!!!!!!!!!!!
Grafiti su u svjetu nastali 70-ih godina u New Yorku
gdje su bande oznacavale s tim teritori .
Nakon toga su pojedinci izmislili umjetnicka imena i crtali, sarali ih po kvartovima
a kasnje je preslo na vozila(autobus,vlak,auto,konbi,kamione...)
To je bilo idealno, jel je to bila putujuca reklama.
Pomocu filmova i spotova muzickih, doslo je u europu 80-ih
najprije u Njemacku, pa u francusku, a kasnje po Balkanu
Graffiti se danas negdje ubrajaju u umjetnicka djela
no korjeni vuku iz ispisivanja socijalno angaziranih poruka po ulici Bronxa.
By:Bama Dux
DJ
Turntable-ism (još se kaže i DJ-ing): U Hip-Hopu, DJ je osoba koja kontrolira gramofone. On "okreće" ploče naprijed-nazad (tzv. "scratch") i tako raspolaže vještinama kako spojiti različite podloge u jednu i tako skupa s MC-jem podignuti atmosferu. Nekad se nije mogao zamisliti MC bez pratećeg mu DJ-a.
DJ-i su shvatili da neki dijelovi pjesama dižu publiku i onda su se dosjetili da bi mogli uzeti dva primjerka iste ploče i najbolji komad iste pjesme puštati opet i opet s 2 gramofona. Na to je došao MC, koji je svako malo bacio neku party rimu preko glazbe, da bi još više podigao atmosferu. Onda su se počele koristiti i ritam mašine i nastao je novi glazbeni pravac.Prvi DJ-i koji su stvarali svoju glazbu samplirajući dijelove iz starijih funky i disco pjesama bili su Afrika Bambaataa i Kool DJ Herc.
BY:Bama Dux
Break Dance
B-Boying (još se kaže i breakdance): Vjerujem da svi manje-više znate što je breakdance. Ulični ples koji često iziskuje i akrobatske vještine. Ljudi koji "brejkaju" zovu se B-Boys & B-Girls (kod nas "brejkeri").
Svaki od spomenutih elemenata je subkultura za sebe koja ima svoja pravila i svoj slang, a zajedno čine Hip-Hop kulturu. Neki izrazi, kao što su "freestyle" i "contest", "battle", upotrebljavaju se u sva 4 elementa.
Plesne podije,na plocnicima su smislili break-dance, ples koji zahtjeva veliku vjestinu i gotovo akrobatske sposobnosti.
Pocetak balkanske bboy scene, a neki od prvih brejkera koji su se pojavili bili su Sinisa i Gordan Krizaj, te Zdravko Nedimovic. Svi su zivjeli u Zagrebu gdje je postojao veliki interes za Hip Hop. Gordan i Sinisa stvorili su Cool Rockers-e 1985., jedan od prvih pravih bboy crews-a u to vrijeme. Plesali su u klubu Kulusic gdje su kao i ostali brejkeri sticali puno postovanja zbog tog sto su radili. U to vrijeme je broj moves-a bio malen, no ono sto je privlacilo pozornost bio je helic. Kroz svoju popularnost utjecali su na mnoge skvadre koje su pocele brejkati. Neki jos crew-ovi koji su osvanuli pod utjecajem Cool Rockers-a bili su Street Beat i 1'o'1 Break, kao i Street Move iz Osijeka. Od tada se break rasirio po Hrvatskoj, koja je postala vodeca regije Hip Hop-a u Jugoslaviji. U sredistu pozornosti bio je Zagreb i klub Kulusic u kojem su se dogadjali svi veci bboy event-ovi i battle-ovi.
Break je stigao na Balkan... bar na trenutak.
Rat i Hip Hop u Hrvatskoj.
1988-89 dogodio se jedan od najcudnijih dogadjaja u povijesti Hip Hopa. Break kao takav odjednom je svjetski "umro" . Ostali elementi kao sto je Rap ostali su popularni, no interes za break je jednostavno nestao. Klub Kulusic je opet postao obicna diskoteka. Nitko nije imao nikakvo objasnjenje, no vjerovalo se da je break umro kao i jedna od tih pomodnih stvari koje dodju i prodju. Pomodna stvar ili ne, break se vratio za nekoliko godina, no pogledajmo sto se dogadjalo u Hrvatskoj za to vrijeme.
1990. poceo je raspad Jugoslavije, a rezultati toga odmah su bili vidljivi kako na drustvenom tako i na Hip Hop planu. Veze izmedju ljudi razlicitih nacionalnosti bile su potpuno prekinute. Pocetkom rata 1991. mnogi mladi ljudi koji su bili dio Hip Hop-a otisli su ratovati i umrijeti za svoju drzavu, a oni koji nisu prebacili su se s Hip Hop-a na patriotizam. No, hrvatski Hip Hop i dalje je postojao i to u Zagrebu, jedinom vecem gradu Hrvatske koji je ostao netaknut ratom. To postojanje bilo je vrlo tiho i nije bilo nikakvih vecih dogadjaja vezano uz Hip Hop (koji prakticki nije postojao u drugim gradovima diljem Hrvatske).
Promjena se dogodila 1994. Rat je i dalje buktio, no to nije zaustavilo Gordana Krizaja i Zdravka Nedimovica da odjednom uzrokuju iskru i probude interes za brejkom. Stvorili su plesni klub (koji nije bio samo crew) s ciljem da mlade uce plesu. Gordan i Zdravko skupljali su plesace i djecu s ulice, te razlicitih pozadina kako bi povecali broj ucesnika. Sve je proslo iznenadjujuce dobro i Megablast je s vremenom postao javno priznata organizacija, a ne samo mala grupa ljudi. No, imali su jednu veliku gresku, a to je bio da break nisu vidjeli kao dio Hip Hop-a, niti kao kulturu. Njima je to postao samo show-business kao ostali plesovi ili sportovi. Posto mu se nisu svidjale takve stvari, Zdravko se odvojio od Megablasta i osnovao Dance Factory - skolu koja je poducavala mnoge plesove, no ne i break. Dance Factory nije bio uspjesan i propao je prilicno brzo, tako da je Megablast ostao jedina skola Hip Hop-a u Hrvatskoj. Nastavili su skupljati nove clanove, rasti i u 1995. su ucinili velik korak poslavsi grupu bboys-a na Battle of the Year u Njemacku - najveci svjetski godisnji bboy event. Imajuci malen spektar moves-a (zbog nedostatka izvora) brzo su pobijedjeni, no donijeli su video kasete iz Njemacke koje su postale nov izvor inspiracije za sve njih. Stvari koje su vidjeli na Battle of the Year-u utjecale su na njih i Megablast brejkeri su poceli raditi da uhvate sve te movese. No, cak i s povecanjem vjestine, mentalitet je ostao isti i ostao najveca mana iako se pocela nazirati ideologija brejka kroz Rap glazbu koja je pocela pristizati u Hrvatsku.
FreeStyle Kings.
Dva mlada Megablast brejkera koja su dhvatila Hip Hop i pocela odbacivati ideje Megablasta bila su Vladimir "Vlado" Smud i Goran Kolarek. Shvatili su da je break kultura i da ga kao takvog treba uciti. Otisli su iz Megablasta 1997. i osnovali FreeStyle Kingse (FSK), prvi hrvatski bboy crew koji je postovao bboying i Hip Hop kao kulturu i nacin zivota. U pocetku FSK nije bio nista veliko, Vlado i Goran su trosili vrijeme na organiziranje nastupa, no i putovali su Hrvatskom posjecujuci druge gradove i pokazivali im nove stvari i stilove. Slijedeci njihov primjer, crew-ovi su poceli nicat u gradovima kao sto je Osijek. Po povratku u Zagreb jos nije postojala ideja da pocnu poducavat ljude break-u. Posto ih je bilo samo dvoje, nastupi nisu bili veliki, no bili su dobri, s teznjom na izrazavanju raznih stilova breaka, umjesto radjenja staticnih "1-2-3" nastupa kakvi su bili u Megablastu. Vlado i Goran su bili talenti, odlicna ekipa i vrlo brzo su stekli postovanje cak i od Megablasta kojeg su napustili. Stvari su isle dobro i na scenu je stupio prijatelj Vlade i Gorana, bboy Seyo. Pojavio se kao priznati clan FSK i crew je poceo razmisljati o sirenju posto bi ih se trebalo vise vidjeti kako bi mogli siriti kulturu. Receno, ucinjeno - Davorko (takodjer talent) i Karlo (malo lud brejker) pridruzili su se i povecali broj clanova na 5. Ono sto je odvojilo FSK od Megablasta bilo je isto to sto je FSK drzalo na okupu. Megablast je bio kao nogometna momcad - gdje su clanovi prijatelji, no ostaju grupa samo zato sto imaju vodju i neke zajednicke cijeve, a u FSK je clanove povezivalo cvrsto prijateljstvo, ljubav prema bboyingu i zelja za shvacanjem i sirenjem kulture - ono sto svaki bboy crew treba da bi uspio. Napokon je Hrvatska vidjela prvu pravu grupu bboys-a, a Hrvatska bboy scena ponovno procvjetala nakon sto se prvi put pojavila prije 14 godina.
FSK je i dalje rastao i 4 najbolja Megablast bboy-a (Elvis, Franc, Sasa i Hrvoje) su napustili Megablast i pridruzili se FSK kako bi predstavljali bboy kulturu. FSK je broj clanova povecao na 9, no i dalje nisu imali dvoranu u kojoj bi vjezbali. Od osnutka vjezbali su u Oktogonu (osmerokutni prolaz blizu Trga bana Josipa Jelacica). Trenirali su tamo svaki dan, te je to postalo i mjesto gdje su uvjezbavali nastupe. Oktogon je bio potpuno dovoljan za njihove potrebe (cak i po hladnim zimama), no kad se pojavila ideja o poducavanju break-a, shvatili su da Oktogon nece biti dobar kao dvorana. Kao prvo, premali je da bi primio veci broj ljudi. Kao drugo, po Oktogonu su poceli plesati i drugi, manji crew-ovi, a FSK ga nije mogao samo za sebe zauzeti. Kao trece, roditeljima se sigurno ne bi svidjela ideja placati za dijete koje vjezba na ulici. Jedini izbor koji je FSK mogao donijeti je bio da nadju dvoranu i, na srecu, uspjeli su. Vlasnik dvorane srednje velicine na Velesajmu im je dao dobru ponudu i FSK je zapoceo treninge tamo. No Oktogon nikad nije izasao iz srce bboys-a, a s vremenom je cak i postao neka vrsta svetog mjesta, kao crkva bboys-ima (tesko je to objasniti, no kao bboy dobijem isti osjecaj spokojstva stupajuci u Oktogon, kakav krscani dobivaju ulazeci u crkvu). Ipak, doslo je do nekih razmirica u FSK i Goran je otisao i poceo raditi sam za sebe. Vlado je zaposlio menadzericu, Zanu, kako bi pomagala oko financija i organizacije (cak su dobili i individualna prava imenovanja FreeStyle Kings Dance Studio-a). Kroz godine FSK je rastao i mnogi projekti sa strane su ostvareni kao sto su npr. KIDZ - grupa najmladjih. Broj ucenika je rastao i prerastao brojku od 20 (50 ako brojimo i KIDZ-e) i FSK je morao podijeliti tecajeve i unajmiti dodatne dvorane. Cak su i ucenici u FSK poceli osnivati svoje skupine i raditi show-ove, kao npr Vedran Sisaric koji je osnovao MIOC Battle Crew, skupinu koja jos uvijek plese u MIOC-u (XV Gimnazija).
u mjesecima izmedju 2001. i 2002., vlasnik dvorane na Velesajmu odlucio je povisiti cijenu gotovo dvostruko od pocetne. FSK se morao iseliti i traziti novu dvoranu, no to nije bilo tako lako posto je vecina dvorana bila zauzeta ili preskupa za, ionako pretanki, dzep FSK. U nedostatku svega, dobili su dozvolu trenirati u malom, 5 m2 velikom vrticu. Bilo je jeftino no uzasno (jer je tesko utrpati 15 ljudi na takvo mjesto) tako da je Vlado odlucio za selidbu u jednu manju skolsku dvoranu nedaleko od prvotne dvorane. Bila je dovoljno velika, no nije imala ventilaciju i neke manje stvari. Nebitno posto su treinzi napokon ponovno postali normalni, makar su trajali samo 3 mjeseca jer je i ova dvorana izgubljena pred ljetne praznike.
2002. je bila godina Style Vision-a 2002, prvog velikog hrvatskog bboy dogadjaja. Nije bio jako posjecen, no promovirao je osjecaj ujedinjenosti izmedju hrvatskih bboys-a i obecavao da bi buduci dogadjaji mogli biti sve veci. I bili su.
Nakon ljeta 2002. treninzi su se ponovo preselili na lokaciju blizu Trga bana Jelacica, no ne u Oktogon, koji je bio zatvoren radi nekih nepoznatih "radova". Lokacija je bila blagovaona neke skole i imala je najvecu povrsinu dosad. Pod je bio tvrd, kamen i ozljede su postale svakodnevnica, pa su ucenici poceli kupovati stitnike za laktove i koljena, no nitko se nije ljutio zbog toga, naime, svi su bili sretni sto mogu trenirati. Tada se pojavio novi clan, Kristian Zaper koji se pridruzio trenerima, a dosao skroz iz Osijeka (gdje je bio aktivan u Street Beat crew-u).
Drzavni razvoj.
FSK se nastavio razvijati, no sto se dogadjalo u ostatku Hrvatske? Break je postajao popularniji no ikad prije, a sa shvacanjem bboyinga i Hip Hop-a kao takvog doslo je do osnivanja mnogih novih crew-ova, dok su se postojeci poceli zanimati za ideologiju. Neki crew-ovi, kao npr. Megablast, ostali su konzervitvnog uvjerenja i dalje tretirali break kao sport. Primjecen je pad takvih crew-ova jer su prakticki izgubili najbolje clanove koji su otisli u druge crew-ove. Bili su ponosni sto su bili prva break organizacija, no nisu se mogli usporedjivat s FSK. Sami su trenirali dva bboy-a koji su znacili pad samog kluba, Vladu i Gorana.
FSK-sizam.
Vratimo se u Zagreb i FSK... Sve je bilo dobro i u 10. mjesecu FSK je organizirao najveci nacionalni bboy dogadjaj do sad - Battle Zone 2002. Odrzan je u Mocvari u Zagrebu i bio velik uspjeh. Tamo su se nasli poznati hrvatski DJ-i i Rapperi, te 100-injak bboys-a iz cijele Hrvatske. Mjesto je bilo natrpano, a atmosfera fantasticna. Battle-ovi su trajali do ponoci, s vrhuncem kad je Goranov crew Feel Da Panic (u to vrijeme Gorana se smatrali najboljim bboy-em u Hrvatskoj) pobijedio, a nakon toga je after party trajao do jutra. Dogadjaj je usao u povijest i nije bilo sumnje da ce sljedeci dogadjaji biti jos veci. Hrvatski bboys-i su napokon ujedinjeni - bila je to strasno dobra godina za hrvatsku Hip Hop scenu.
No, 2003. je izgledala drugacije. Pocetkom godine doslo je do svadje izmedju Zane i Vlade koja je dovela do raspada cijelog FSK. Na jednoj strani stajala je temeljna grupa tog crew-a (s Vladom), a na drugoj stajala je Zana s jednim od trenera (Sasom). Sve je to zamalo zavrsilo na sudu, no Vlado je imao prava na zadrzavanje imena, a zana je jednsotavno ime promijenila u FSK Dance Studio (no, na kraju se ipak morala odreci imena), sto je razljutilo pocetne clanove tog crew-a. Povrh svega, zana je dobila pravo na zadrzavanje dvorana, tako da je FSK prakticki lisen svega sto je imao. Nakon raspada stvari su izgledale prilicno lose posto je FSK-u ostalo 15-ak clanova, a Zana je zadrzala vlast na KIDZ-ima i ostalim ograncima.To je bio tezak udarak za Vladu i Zapera kojima je FSK bio jedini izvor zarade. Uzaludno su trazili dvoranu neko duze vrijeme, a uspjeha nije nikako bilo. No, prateci razvoj i izgradnju Kulturnog Centra Centra Kaptol Vlado je ugledao priliku za mjesto na kojem bi se moglo trenirati.Sklopio je dogovor i FSK su dobili novo mjesto za trening. Vecina ucenika iz Zaninog plesnog studija preslo je natrag u FSK i ekonomija je opet bila stabilizirana.
Buducnost.
S tog mjesta, povijest se jos uvijek pise. Feel Da Panic se spojio s FreeStyle Kings-ima, grupa sve vise raste, Oktogon je ponovno otvoren, ostali crew-ovi rastu,a s njima, naravno, i Hip Hop scena. Buducnost izgleda svjetlo s nadolazecim Style Vision-om 2003 i Battle Zone-om 2003 kao medjunarodnim dogadjajima i sada je samo pitanje vremena dok se Hrvatska ne ukljuci u svjetsko bboy drustvo. Mozemo samo gledati i vidjeti sto ce se dogoditi... i nastaviti plesati.
By:Bama Dux
Detalji hip-hop@
Hip Hop potjece od Latinoamerikanaca i Afroamerikanaca u ranom 20. stoljecu koji su tu kulturu stvorili s temeljem koji su stekli u vlastitom zivotu. Vidjeli su kako su stvari posle krivim putem zbog rasne diskriminacije, klasne podijele i ekonomske korupcije i stvorili Hip Hop kao odsjaj toga kako bi trebalo biti, umjesto da dopustaju da stvari budu kakve jesu. Hip Hop je za njih postao oruzje ujedinjenosti protiv socijalnog sistetma koji ih je zanemarivao, a i nacin zivota u kojem postoji samopostovanje i razum. U mjestima od kud je potekao tako je jos uvijek i to smatramo pravim Hip Hop-om. Hip Hop se kasnije prosirio po Americi, a nakon toga i po Svijetu, a svugdje gdje je dosao naletio je na nove utjecaje i "pokupio" od svakog od njih po nesto (no, nisu svi utjecaji bili pozitivni, a najgore utjecaj bila je "MTV-zacija" koja je iz Hip Hop-a "ukrala" glazbeno izrazavanje i ucinila od njega stroj za stvaranje novca). Sto se tice izrazavanja, prva vrsta Hip Hop izrazavanja koju mozemo tako nazvati je Jazz (pogotovo Bebop). Break i rap su se pojavili u 50 ili 60-ima.
Ako danas kazete "Hip Hop", vecina ljudi pomisli na "glazbu" jer je jedini oblik Hip Hop-a koji svijet vidi jest komercijalna "rap" glazba (poznata i kao R&B) koja se najcesce nalazi po svim glazbenim TV postajama i tinejdzerskim casopisima. To je potpuno pogresno. Kao prvo, R&B nije Hip Hop glazba s gledista Hip Hop razmisljanja. Prava Hip Hop glazba (Rap) uvijek daje realnu i aktualnu poruku kroz predivne rijeci i pametan nacin na koji su izrecene (obiljezje velikog MC-a/Repera je nacin na koji ce "ispljunuti" svoje rime, a da to publika stvarno prihvati). Jedina "poruka" koju R&B sadrzi je o materijalnim stvarima - npr. koliko "rapper" automobila posjeduje, koliko kostaju, koliko djevojaka stane u svaki itd... Nemaju nikakvu ideologijsku, kulturnu ili socijalnu vrijednost. Kao drugo, R&B, kao i pop, je industrija; nema veze s kulturom, sve je sredjeno na racunalima kako bi donijelo sto vise novaca i svidjelo se publici. Pravi, dobar, podzemni Rap stvaran je koristeci dva gramofona, miksetu, mikrofon i kolekciju ploca, a rezultat je ovisio o vjestini i entuzijazmu, a ne o opremi koja se koristili.
To je sto se tice glazbe, no Hip Hop je vise od samih rijeci. Hip Hop je takodjer nacin na koji se individualac moze izraziti kroz npr. grafite - crtajuci po zidovima u predgradjima ili break (kojeg cu se najvise dotaknuti u ovom tekstu), boogie, popping, locking, hype... Bilo koja (ali i svaka) od ovih vjetina iziskuju plesacevu kreativnost i fizicku volju, a dok gledate bboy-a, ne gedate samo nesto sto oduzima dah, vec i umjetnost koja se stvara u pokretu posto svaki bboy ima svoj stil kojim izrazava glazbu koju cuje.
Vise od iceg, Hip Hop je nacin zivota, ideologija i vrsta percepcije svijeta koji nas okruzuje. Kroz Hip Hop gledas na stvari s razine ulice, ne usporedjujes nista sa svojim socijalnim statusom, vidis svijet kakav jest i kako stvarno radi, a i sto u njemu ne radi. Ovo je vrlo vazno jer mi mladi moradmo uvidjeti greske naseg drustva kako bi imali sansu ispraviti iste kad preuzmemo svijet u ruke vlastite generacije. Na primjer, svatko tko zna Hip Hop zna da kapitalizam ne radi. U drustvu ljudskih bica ne mozes staviti novac ili ekonomiju iznad ljudske vrijednosti. Takvim stvarima stvaramo hladan i zatvoren socijalni pakao u kojem profitiraju samo bogati - a to nije tako daleko od svijeta u kojem danas zivimo. Pogledajte zivote ljudi koji malo zaradjuju i prisiljeni su da zive u okolicama gradova i podzemlju i usporedite ih s izvandredno luksuznim zivotima bogatih. Siromasni imaju malo sanse za uspjeh u zivotu, pa se najcesce okrecu kriminalnim rjesenjima, pa ih se naziva "problemima drustva" dok je samo to drustvo krivo jer ih je stavilo u takav polozaj. U medjuvremenu, bogati postaju bogatiji stavljajuci svoj novac u banke. Hip Hop je protiv svega toga; vjerujemo da drustvo mora biti izgradjeno na humanosti i postovanju, a ne novcu i materijalizmu.
To je bit Hip Hop-a najjednostavnije prikazana i nadam se da sam uspio odgovoriti na neka vasa pitanja vezana uz postojanje Hip Hip-a, njegovu vaznost i pozitivno djelovanje na drustvo danasnjice.
Sad znamo da su s tim privukli i predrasude na sebe. Hip Hop je odmah povezan s drogom, jer je droga bila nabavljana, razmjenjivana i koristena medju mladima koji su bili zainteresirani za tu kulturu. Zbog tog je Hip Hop povezan s drogom i kriminalom i mnogi su roditelji i stariji ljudi stekli los dojam o Hip Hop-u koji se proteze skroz do danas kad se Hip Hop jos smatra necim "prljavim" makar je to ljudima zapravo potpuna nepoznanica.
By:Bama Dux
Hip-Hop!
Hip-hop kulturu izvorno cine cetri osnovna Elementa:
grafiti,(writing)
Break-dance(bboying)
Dj-iranje(pustanje glazbe,miksanje, "skrecanje i sl.)
i MC-ijanje (EMSI-janje, danas bismo rekli repanje)
Postapalicu "hip-hop" koristili su prvi MC-ji
radi ritma u svojim rimama.
Hip-Hop je bio povezan:
Prvi crni reperi su sklapali rime, to je bilo njihov
prepoznatljivo pjevanje(iako je to vise ko recitacija)
podloga(istrumental) su im radili DJ-evi koji su
od lako dostupnih gramofona i ploca napravili novi istrument
svirajuci novu glazbu od fragmenta drugih pjesama.
Na njh su plesali BBoysi, a grffiti su oznacavali
njihov crew ili grupu ili...
Ali krenimo u detalje
By: Bama Dux
