de dur balon
|
((mantis kakon. mantis kakon. bas taj.. mantis kakon... neka ode. nema ni mjesta u nama ni vremena izvan nas. nema mjesta ni vremena za biti mantis kakon. što sve možeš doseći ako isprižiš ruke? jesi li ikad pokušao? jesi li ih ispružio do kraja? slijedili smo razne ceste. odvele su nas na razna mjesta. raznim ljudima.. krivudale su zemljom poput zmija i poput zmija prevarile su nas ponekad, a mi smo svjesno slijedili sluzave tragove onih koji su zalutali već davno prije nas. ali sad smo tu. i dobro je. ne znam hoćemo li jednom ponovno zalutati, ali to sad i nije bitno. ne želim biti zloguki prorok. ne želim biti mantis kakon)) naši su prijatelji tako dragocjena bića. zbog toga ih ne vidimo samo očima. ponekad, a ponekad i uvijek, vidimo ih svim ostalim osjetilima. čujemo njihove treptaje i mirišemo njihovu kosu. obrisi njihovih lica ucrtani su nam u dlanovima. mislimo njihove misli. ne postoje dvodimenzionalno jer su uvijek s nama. uvijek u istom prostoru i vremenu. uvijek na istom meridijanu... uostalom, da.. dijelimo iste koordinate. (izofrende... crte koje spajaju sve jednako sretne trenutke provedene s prijateljima) prerasli smo svoju okolinu. veći smo od satelita i naš je šapat ljudima preglasan. ponekad toliko da guraju vatu u uši i okreću glavu kad hodamo ulicom. ((kažu.. upitne su kreposti i morala. kažem.. mi ili vi?)) nekad mi se činilo da nisam prisutna u vlastitom životu. kao da on ide negdje, ali ide bez mene. ide, a ja stojim i gledam kako odlazi. nasred ceste. nekad. danas se toliko smijem da mi se ponekad ukoči lice. sretniji su dani. sretniji od sretnih dana. jer su ustvari svi sretni. kad napokon zakoračiš jednom i dvaput tako više puta.. i kad konačno shvatiš da hodaš tad tek sustigneš svoj život. a on te pita gdje si bila dosad? a ti slegneš ramenima i kažeš nije bitno, sad sam tu. ako nekome treba padobran, neka se javi.. prestala sam padati. lebdim |
ponoćni boogie u devet jedanajst
|
" ponekad se budim okružen ljudima s kojima sam nekada bio blizak i koji su s vremenom postali mali poput lješnjaka kako bi mi svi stali u sjećanje. gledam ih, pokušavam se smiješiti. a oni, uplašeni mojim krutim pogledom, padaju u zaborav, nestaju." (E.P.) |
swing for life
 |
glup je naslov
|
"i znas... da mi se javila frendica iz Chicaga i...i napise ona meni da je isla na razgledavanje grada i kao vodic im veli da se ovo ljeto u Chicagu snima jedan jako poznat film i napise ona da vidi natpis "Gotham police" i ja ne zelim citati dalje i mislim si pa nije valjda, nije sigurno, ne moze biti, nije istina, impossible, c'est ne pas possible, nichts, nix!, njet!, anschluss, erste und steriermarskiche bank, elektroherd, dusseldorf!! iiii onda...zerbrechte herz... velikim tiskanim slovima pise BATMAN!!! ahahaha... Christian Bale je OCITO cijelo ljeto usred Chicaga!!!!!! vedrana se javila s tužaljkom.. na polunjemačkom. muči je kristijan bejl. odlucila sam prije 23 minute zaljubiti se u njega. pa da vidim hoće li mi majne muter i dalje sumnjati u moje heteroseksualstvo. niemam: kave, živaca, hrvatskih novaca, čistih traperica, srama, albume elvisove his hand in mine i elvis is back, annie hall (ko mi je to maznuo, ubit cu ga), albume bitlzičaste.. bijeli i sgt peppera... obla di obla da nula bodova zero poa, zirou points nema. imam: sve ostalo. joža se javio iz afganistana. kaže da je vruće i prašnjavo. i da je ostavio punjač kod kuće. riječ elektroherd izgovorena s onako..tvrdim R, čovjeka može potaknuti na genocid. borim se s primitivizmom. često i vlastitim. onako.. opalim mu šamarčinu i gledam kako se vrti oko svojih osi. kad mi vrati, zavrti mi se u glavi, ali brzo se snađem. egzodus sa hrvackog sela nipošto nije opravdan. nipošto. stršljeni me isto tu i tamo ubodu. kaže vedrana da sam sad otporna na pike njihove. namjeravam ubuduće nositi svjetlosni štap i početi se boriti protiv leteće živine sa žalcima. wayne, napiši mi pjesmu. |
no alarms and no surprises
|
Ponekad nešto tražiš tako dugo da na kraju potraga ta izgubi svaki smisao i kad napokon nađeš ono što si tražio, postane ti svejedno. Drago ti je, ali nekako svejedno. Ponekad nešto tražiš tako dugo, a kad na kraju to i nađeš, više nisi siguran da je to ono što si zaista želio. Ponekad nikad ne nađeš ono što tražiš. Jer tražiš previše.. ili tražiš nešto što ne postoji. Ponekad se dogodi da nađeš baš ono što si tražio. Slijepljenih trepavica od jucerašnje maskare danas me gledala iz ogledala. Rekla sam joj nisi normalna. Svirao je Pavement, možda čak Here, i ona sjetila se kako voli stihove prve jer je opisuju ponekad.. i ona se ponekad obuče za uspjeh, ali uspjeh taj nikad ne dođe. Ipak, gledajući me iz ogledala i okrečući glavu lijevo desno poput mene, otvarajući usta poput mene, podižući obrve i ponekad smješkajući se, znala sam da nije nesretna. Naprotiv. Nije mutna slika. Nije. Zatvori oči, zatvori ih i slušaj. Ponekad se desi da nađeš baš ono što si tražila. Hoćeš li samo stajati tako hladna u odsjaju plavog sunca i gledati vlakove kako prolaze? (Ponekad gledam u sunce kad zalazi.. Pa postane žuti krug s velikim plavim rubom. Titra. Onako vruć. Kao da vidim kako gori. Sunce.) Misliš li da je iza tebe ikad stajao netko da te uhvati ako padneš? Misliš li da postoji netko takav? Jesi li se ikad razočarao u najboljeg prijatelja? Jesi li? I jesi li nakon toga osjećao nešto ili si postao tup? Misliš li da postoji tuga veća od te tuge? Jesi li ikad ti bio taj koji je razočarao najboljeg prijatelja? Postoji li veća tuga od te tuge? (biram što ću gledati, na koju ću se stranu okrenuti, biram prostore, ljude i situacije.. ponekad samo mislim da sam ih sama izabrala a ustvari su one izabrale mene.) Misliš li da će ti pomoći ako rukama prekriješ oči i tako hodaš cestom? Nisi nesretna. Samo si ponovno sama sa sobom. Šteta što danas nije dan za trash, mogla bi zapjevati kad si sam treba ti severina. Šteta što nemaš ni smisla za humor. Kao majmun u podne. Smiješ se i smiješ. I sve divno je. Ali samo kad otvoriš oči i neslijepljenih trepavica gledas gore. Daleko. Samo kad nisi sama sa sobom. … Kako tužno. Ponekad nikad ne saznaš da si našao ono što si tražio. Dalekim Prijateljima od Djevojčice U Acetonskom Bunilu |
