balkanska krcma

Želite raditi? ha ha ha

Svijet zaposlenih je za mene uvijek bio svijet odraslih. Možda je i to jedan od razloga zašto nemam ni jedan dan radnog iskustva. Studirala sam, imala stipendiju i pomoć roditelja, nije mi padalo na pamet lomit se po Kauflandu, redakcijama ili dijeleći letke na ulici. Imala sam dovoljno za svoje male užitke, za kutiju cigareta i pivo. Studij je završen, stipendije nema, i ja trebam naći posao. Dovoljan pritisak mi je što ulazim u taj mistični svijet odraslih ozbiljnih lica koje sam uvijek sa sažaljenjem gledala. Dakle, sad se i ja trebam zaposlit. Nisam rođena pod sretnom zvijezdom koja omogućava zapošljavanje istog trena, čitaj nemam nikavu vezu. Jedini odgovor koji sam do sada čula je «To mjesto je popunjeno.» Ujutro uredno pročitam oglas na hzz-u, nakon toga nazovem i mjesto je već popunjeno! «Opet ništa, reče mi na šalteru teta, opet ništa, zaposlila je opet svog zeta!», moram se opet pozvat na Edu Maajku koji je također spoznao princip zapošljavanja nas malih Hrvata. Ma mlada sam ja, optimizam mi još nije splasnuo i uvjerena sam da će meni u životu uvijek biti dobro (ha ha ha) pa sam uporna u nazivanju, možda me zaposle da me se riješe. A možda sam ipak trebala poslušat one neželjene komentatore mog života koji su me savjetovali da upišem nešto profitabilnije.
Kako u svakoj životnoj situaciji treba naći nešto dobro (tako me majka tješila), tako i u ovoj ja gledam vedriju stranu. Slušam tragikomične priče drugih nezaposlenih, kojih je toliko da bi se mogao napisati dobar roman pod koju sve cijenu su ljudi spremni doći do posla. Ne, nisam još čula da je netko nekog ubio ili polomio (iako ni to nije loša ideja). Osim što ljudi putuju u najzabitije krajeve Hrvatske u nadi da će ih bar tamo zaposliti, troše ogromne sume novca za putne troškove do tih krajeva, moraju plaćati i zdravstvene preglede, pa odjeću da izgledaju pristojnije... Neki su čak spremni za dobiti posao vježbati i biti u formi, jer je to uvjet za dobiti posao iako struka nema veze sa sportom. Jedna nezaposlena se diže svako jutro trčati kako bi se zaposlila, iako je njen način života sasvim drugačiji. Među nemogućim uvjetima za zaposlenje su i poznavanje određenih jezika (ne engleskog, valjda se podrazumijeva da engleski svi znaju) , vjerovali ili ne, čak i poznavanje folklora! Ljudi iz gradova se mole da ih zaposle makar i u najvećem selu, spremni ostaviti obitelj za plaću. Kad kažem da sam nezaposlena, svi me sa sažaljenjem gledaju, odlučila sam složiti priču da sam završila samo osnovnu školu i da sam toliko glupa da ne mogu ništa raditi, bar da sebi olakšam razlog zašto sam nezaposlena. Počet ću plesati u noćnim klubovima oko štange, čujem da je to dobro plaćen posao. Prijatelji su me zezali da će me zatvoriti u kavez da plešem. K vragu onda sva moja naobrazba, znanje ću zalediti, biti glupa, sve dok nekom ne dosadim svojim pozivima.