Bajka je biti majka https://blog.dnevnik.hr/bajka-je-biti-majka
četvrtak, 29.11.2018.
Misli na sebe, mama, puni baterije
Živo se sjećam dana kad je moje dijete prvi put otišlo na vikend kod tate. Toplo proljetno sunce samo je pojačavalo moj unutarnji nemir. Toplina na koži pekla je i unutarnje otvorene rane.
Pogled u daljinu, nezainteresiranost, tuga, izgubljenost…
Inače aktivna osoba sada zatvorena u svoj svijet, zatvorena u jedno-jedino dvorište, dvorište u kojem sam odrasla, koje pruža utjehu.
Kako preživjeti dva dana bez malog djeteta? Kako preživjeti činjenicu da će on stvoriti jedan novi svijet u kojem ja, njegova majka, neću igrati nikakvu ulogu?
Srećom, dragi ljudi su mi dali dobre savjete: Kad ga nema, sjeti se da je sretan, da uživa sa svojim tatom… a ti, draga moja, misli na sebe, sjeti se što si nekad bila, što si voljela… i radi ono što te veseli, puni baterije.
Puni baterije, trebat će ti puuuno energije kad ti se dijete opet vrati kući.
Energije za igru, energije za sve obveze koje roditelj htio – ne htio mora odraditi. I to svaki dan. A ako je sam… mora je pronaći još i više. Ne smije očajavati, biti sebičan, tražiti se, biti zbunjen. Mora biti jak, mora biti uzor, mora biti temelj, mora biti planina. Ah da – planina!
Nakon nekoliko subota i nedjelja u tišini, gledajući svaku igračku kako mirno stoji, neprirodno pospremljenu, pipajući po noći drugu stranu kreveta, tražeći nogicu, rukicu… prestala sam tugovati. Odlučno sam si rekla: Sad je dosta!
Ako mislim na sebe, ako nahranim svoja osjetila, ako sam pozitivna – tu energiju prenosim i na svoje dijete. U konačnici, ako ja nisam jaka i stabilna, ni moje dijete ne može izrasti u zdravu osobu.
Odlučila sam napokon pokrenuti svoje iscrpljeno tijelo i opet se baviti nečim što me je godinama neizmjerno veselilo. Odlučila sam ponovno planinariti.
Odlučila sam prirodi kao najboljem psihijatru povjeriti svoje najveće probleme i strahove.
Odlučila sam biti aktivna – hodati, trčati, penjati se, družiti se s dragim ljudima.
Odlučila sam disati punim plućima i očistiti tijelo i um od svih emocionalnih toksina.
U ovoj priči ponovni susret s planinom ima dublje, preneseno značenje. Želim biti jaka i stabilna kao gore i planine po kojima hodam, odolijevati svim burama i iz svega izaći još snažnija.
Za sebe i svoje dijete.
Oznake: mama, planine, dijete, vikend, razvod braka
| < | studeni, 2018 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Studeni 2018 (3)
Listopad 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pisanje, čitanje, filozofiranje, tokovi svijesti i nesvijesti moja su domena. Što o životu, svijetu, što o vječno nedokučivom odnosu muškaraca i žena, kulturi i umjetnosti podizanja djece. Diplomirano sam piskaralo s godinama slobodarskog iskustva u svijetu medija - od lekture do novinarskog i uredničkog posla. Ljubiteljica umjetnosti, dobre knjige… imam oko ali ne i ruku za te stvari. Proučavam i poučavam, rjeđe stvaram. Profesor i novinar u duši, što više reći. Volim pokret, volim brda, planine, zelenilo, plavetnilo.
Uvijek mi je privatni život bio na prvome mjestu, a iz te je štorije poniknuo i moj glavni lik – trogodišnji sin Maro. Živahan i temperamentan dječak koji mi je pokazao neki drugi svijet od onog koji sam živjela punih 35 godina. Dugo sam mislila da majčinstvo nije za mene, no duboko u sebi sam osjećala da je to moj životni poziv. Bolja sam osoba od kad si ti tu, nježnija, pažljivija, tolerantnija. No ne dam ti da me skroz smekšaš! Želim ponovno izoštriti um i pero, izvući iz mrtvih ženu sklonu ironiji, onu osobu koja je možda nespojiva s majčinstvom, koja tumara nekim drugim putevima, barem u mislima. Želim dokazati da obje persone mogu egzistirati, dobro se nadopuniti i odlično zabaviti. Nije lako, ali nije nemoguće.
Pisanje liječi dušu, a moju svakako treba zaliječiti nakon razvoda, povratka u roditeljski dom s 2,5-godišnjim djetetom i šaltanja na mode „samohrani roditelj“. Stoga je ovaj blog zamišljen kao mala kreativna psihoterapija; katkad moraš olakšati dušu pred cijelim svijetom. Ako sam pritom nekog nasmijala, potaknula na razmišljanje, izazvala bilo kakvu emociju, reakciju, potaknula na akciju ili indirektno dala kakav savjet, onda će mi ova rabota biti još smislenija.
Dugo sam razmišljala o imenu bloga i niti jedno mi nije zazvonilo. Odabrala sam Bajka je biti majka zbog ironičnog prizvuka, zbog preplitanja zbiljskog i nadrealnog u majčinstvu, zbog svakodnevne borbe s mitskim bićima… ma kužite metaforu.