srijeda, 31.08.2005.
Noina arka
Ova noć je za mene poput arke Nojeve, .... Tamo gdje si ti, tamo stanuje mi duša. Žedna ljubavi Dok gledam slike poslije izlijeva gnjeva prirode, osvete majke zemlje nad našom ohološću, ostajem manje više hladnokrvan prema svemu tome, skoro pa indiferentan prema žrtvama. Ne uspjevam, iako ne mogu i priznati da ih želim vidjeti kao nešto više od brojke. Brojke od ekoliko stotina mrtvih. Brojke od nekoliko desetaka tisuća ljudskih duša koje su ostala zarobljene na milost i nemilost u New Orleansu, nekad gradu najvećeg razvrata u Americi. U Nolinu, kako to izgovaraju njegovi stanovnici. Velike vode, potopit će svijet.  Ja sam za nas arku gradio. Ispod moje palube, tvoju granu masline Nisam nikad vidio.  Zarobljeni jer nisu imali novca, automobila, da se odvezu koju stotinu kilometara, ili milja, ako su paranoični, dalje u unutrašnjost.  Ne mogu, ni radi takve ljudske patnje zaustaviti svoj svijet, preokrenuti njegovu rotaciju u nekom drugom smjeru, a i ne znam da i želim.  Ja svoj svijet okrećem, ubrzavami zaustavljam po nekim čudnim pravilima,zaustavljam ga radi sitnica, mnogo nevažnijih od ljudskog života i patnje. Stišćem tipku za pauzu, radi životinje koja će u svom vijeku primiti više pažnje, na koju će potrošiti više novca nego što je itko od onih 30ak tisuća ljudi ikad i vidio. Životinje koja živi bolje od većine ljudi na zemlji, koja ima redovite liječničke preglede svaki tjedan....  Ja svoj svijet zaustavljam, preokrećem, i mijenjam mu brzinu okretanja, čak ni ne nadajući se da će kao što golubovi pismonoše pronađu put kući, nakon duge vožnje zatvorenih očiju, uspjeti jednog dana da se vrati u svoj normalan tijek. Ja svoj svijet vedrim i oblačim, potrebno i nepotrebno. Preskačem bitno radi sitnica... zaustavljam potrebno radi nečeg tako malog, možda nebitnog, poput jednog pogleda, usamljenog osmijeha. Preskačem doručak, zaboravljam ručak, kasnim na večeru... Ostavljam sve potrebito moga truda, vremena, ono najprečje, možda najvažnije, ali sigurno najhitnije. Preskačem sa stvari na stvar, poput pčele na cvjetovima, ali bez ikakvog reda, poput pokvarene gramovonske ploče, koja svira po nekom svom neobičnom ritmu i sjetnoj melodiji. I sad kada vrijeme opet nezadrživo curi svoje zadnje minute, kada trenutak izgubljenog vrijedi nenadoknadive mjesece, srce želi još jendnom preskočiti, zaustaviti svijet i sutradan zapjevati: "Čije si pile pirgavo, što nisi meni suđena" a u meni nema niti snage ni želje da ga zaustavim. Ja svoj svijet zaustavljam, preokrećem, vedrim i oblačim na sasvim čudan način. Što od svake vrste uzeo je par. Divlje zvijeri, lavovi, crne zmije, slonovi. I dvije lude, ja i ti. Boss Gibo Noina Arka |
- 22:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 17.08.2005.
Real World
"Konja! Kraljevstvo za konja!" Noćas iz dubine srca, nečujnim i slabašnim krikom, odavno rođenim, a tek od danas istinski željnog slobode , nekako nalik Hamletovom Richardu Trećem, dozivam. Desnu ili lijevu, crnu ili bijelu........... "Konja! Kraljevstvo za konja!" Noćas iz dubine srca, nečujnim i slabašnim krikom, odavno rođenim, a tek od danas istinski željnog slobode , nekako nalik Hamletovom Richardu Trećem, dozivam. Desnu ili lijevu, crnu ili bijelu. Vječni krug koji se zatvara ispred stola postavljenog kruhom i vinom, ili samo najbiliži krvavi put do srca, brži i opasniji od svakog otrova. Svejedno. Crno ili bijelo, svijetlost ili mrak. Krikom, koji nečujno para ovu lijepljivu i mračnu noć. Krikom naivnog djeteta, koje još uvijek razlikuje dobro od zlog. Palac gore ili palac dole. Morituri te salutant. Dozivajući jedan potez kista svemoćnog nadrealnog slikara, da pomjeri granice ovih pomješanih sivih tonova. Da zamrači ovo nepoznato i sablasno nebo, koje se polutamno nadvilo iznad mene. Krikom koji se nezaustavljivo probija kroz napukle misli.  Nekad davno, objasniše mudri ljudi, jasno i jednostavno, postoji malo dobrog u zlu, i malo zla u dobrom. Kratko i jasno, crno na bijelom, i bijelo na crnom. Jin i Jang. Razumno i logično poput neizbježne izmjene dana i noći.. Ali izostaviše onu mističnu granicu između, brisani prostor, gotovo nedvidljivi sloj u kojem se naizmjenice miješaju, nasumičnim potezima, nezaustavljivo prelijevaju jedna u drugu, crna u bijelu, i obrnuto.Granici u kojoj na lažnim svetištima boli i suznim sjećanjima postojanje postaje sam svoj sudac, sudac, porota i krvnik. Mjesto koje se pretvara u začarani zatvoreni krug, krug sumnje, i polutame, u kojem ogledalo postaje najveća osuda. Mjesto nad kojim je nebo prekriveno oblacima, bez zvijezda , mira i bez sna.  Ako se život mjeri u bijeloj i crnoj, poput jina i janga, tada se sve moje želje mogu sabrati u jednu, ne iskliznuti zauvijek u međunijanse. Boss Bruce Real World |
- 03:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 12.08.2005.
Roll of the dice
Well I've been a losin' gambler Just throwin' snake eyes Love ain't got me downhearted I know up around the corner lies My fool's paradise In just another roll of the dice All my elevens and sevens been comin' up Sixes and nines But since I fell for you baby Been comin' on changin' times They're just waitin' over the rise Just another roll of the dice  I've stumbled and I know I made my mistakes But tonight I'm gonna be playin' for all of the stakes  Well it's never too late so come on girl The tables are waiting You and me and lady luck well tonight We'll be celebrating Drinkin' champagne on ice In just another roll of the dice  High-rollers lay down your bets and I'll raise 'em Well I know the odds ain't in my favor  Maybe I'm just a clown throwin' down Lookin' to come up busted I'm a thief in the house of love And I can't be trusted Well I'll be making my heist In just another roll of the dice Move on up Come on seven Roll me baby In this fool's heaven Boss Bruce - Roll of the dice |
- 02:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
U jednoj rečenici
There's one thing I know for sure girl, I don't give a damn for the same old played out scenes I don't give a damn for just the in-betweens, .... Every fool's got a reason for feelin' sorry for himself And turning his heart to stone Tonight this fool's halfway to heaven and just a mile outta hell And I feel like I'm comin' home ...tell me who i see when i look in your eyes is that you baybe or just a brilliant disguise... ...I want to know if it's you I don't trust 'cause I damn sure don't trust myself..  moj pogled na svijet na jedan drugačiji način |