14.06.2008. / subota

all is well that ends well

zavrsilo je....nema vise....
zanimljivo je kako ti neke stvari niakd ne fale sve dok ih ne izgubis.....a najzanimljivije je da ti neke stvari ne fale uopce...
sada znam sto znaci izgubiti dio sebe, sto znaci nikad vise ne biti cijel....
ali ni sada nisam nepotpuna....imam ono nesto sto me ispunjava i cini sretnom i pouzdanom i ono u sto se ja mogu pouzdat...
sada znam da i nakon sto nestane dio tebe, drugi dio te dopuni i da nisi nikad sam i prepusten svojim osjetilima, sposobnostima, odlukama i razmisljanjima....uvijek postoje dvije strane koje cine jednu cjelinu....dvije strane koje su zajedno jace od bilo koje druge....dvije strane kojima nista ne moze stati na put i koje nista ne moze sprijeciti da ostvare svoje namjere i uvjere nas da se subdina poigrava s nama i odreduje kojim cemo putem ici...
istina je da i mi mozemo utjecati na ono sto se dogada, ali pravo je pitanje u kolikoj mjeri smo mi to sposobni uciniti...
sada znam da sam sposobnija od vecine...ne zato sto imam prirodne predispozicije ili tome slicno...vec zato sto imam drugu polovicu koja me postavalja iznad svih...na razinu o kojoj neki sanjaju....na razinu nedostiznu onima koji se ne mogu prepustiti trenutku...na razinu koja nece biti dostupna svima dok god ne nauce da mi nismo marionete sudbine i ljudi kojima dopustamo da odlucuju umjesto nas i koje postavljamo iznad sebe....na razinu koju poznaju samo najsretniji....

.

<< Arhiva >>