SEZONA 2014./2015. - Skijaški dan 5 - Tochal, Iran (13.01.2015.)

Najbliže skijalište Teheranu je Tochal. Zapravo počinje u predgrađu grada. Ono što je Sljeme za Zagreb, to je Tochal za Teheran. Uzeo sam crvenu liniju metro do posljednje stanice - Trg Tajrish. Tu sam ušao u taxi. Stari čiča, koji nije znao ni riječ engleskog, odveo me u nekakav park podno planina u sjevernom Teheranu. Iako je riječ 'telecabin' riječ koja se na farsiju zaista koristi za gondolu. Ali ono što sam primijetio kod taksista u Iranu je da te ne žele razumijeti. A taksisti su inače kao bilo gdje u svijetu prava bagra. Govorim iz velikog iskustva. I tako sam ja iz tog parka uzeo drugi taxi. Ovaj se kleo da zna gdje je Velenjak telecabin. I tako smo mi krenuli prema drugom dijelu sjevernog Teherana da bi tamo taksist počeo tražiti upute od ljudi na ulici. Ispalo je da smo bili u krivoj četvrti. Stvari treba uvijek gledati pozitivno - barem sam se provozao po sjevernom dijelu iranskog glavnog grada koji je drugačiji od ostatka - veoma je europski. Tu naime živi teheranska viša klasa. Dobrih je 45 minuta trebalo taksistu da pronađe gondolu. Naravno da me oderao za vožnju. Ipak sam ja stranac i novčanice mi vire iz džepova...
Tochal Ski Resort je mlađe od Dizina. Otvoreno je 1974. godine i tada je izgrađen i gondola i dvije sedežnice (jedna dvosedežnica, jedna trosedežnica - obje stare Doplmayrice) te jedna vučnica. Poma Gondola je pravo čudo tehnike. Počinje u četvrti Velenjak u sjevernom Teheranu na 1900 metara nadmorske visine i vodi na skijalište na visini od 3740 metara. Ukupno je nekoliko postaja, a neskijaši mogu izaći na nekoj prije skijališta i eventualno planinariti po planinama. Skijalište je na posljednjoj sedmoj postaji. Ukupna dužina gondole je 7.5 kilometara, jedna od najdužih na svijetu. Spora je i stara, a koliko je stara svjedoče utori za skije s vanjske strane gondole koji su uski i napravljeni za stare skije. Današnje nema šanse da ikako stanu. Na gondolu prema gore puštaju do 13:00, a skijalište zatvaraju u 15:00, dok gondola radi sat duže.
Skijalište je zapravo na platou na vrhu planine i riječ je o vrlo malom skijalištu. Tek dvije staze koje su u donjem dijelu zapravo spojene u jednu vrlo široku. Skijalište je odlično za početnike budući da su obje staze plave. Jedna je dugačka 1.2 kilometara, a druga 900 metara. Žice su dozlaboga spore i u sat i pol na skijalištu uspio sam se spustiti samo šest puta. Ostatak sam proveo na žici. Gužve kao i u Dizinu nije bilo.
Snijeg je također prirodni. Topova nema. Staze savršeno speglane. I uz sve to - prekrasan sunčan dan. Jedna od sedežnica vodi na najvišu točku skijališta - 3867 metara, što je sada postalo drugo najviše skijalište na kojem sam skijao i tako odmah prešišalo Dizin. Otud se pruža pogled prema dolini i prema Teheranu. Zapravo je Teheran tamo negdje dolje jer se ništa ne vidi od njega zbog gustog smoga. Samo tu i tamo poneki visoki vrh strši iz svog tog smoga. Najniža točka skijališta je 3588 metara i tu se nalazi i jedan manji hotel koji navodno ima i restoran. Nisam istraživao s obzirom da sam bio jeo u gradu. Osim toga tu je i straćara koja iznajmljuje stare skije. Nakon što sam vidio ponudu u Tochalu i Dizinu drago mi je da sam uzeo svoje skije.
Cijena jednodnevnog skipassa u Tochalu dođe 400,000 riala ili 11,60 dolara ili cca 75 kuna.
Odlučio sam ostaviti skije i pance u spremištu u hotelu i otići pet dana prema središtu Irana u gradove Yazd, Esfahan i Shiraz. U okolici Esfahana i Shiraza postoje skijališta u planinama Zagrosa, ali trenutno su zatvorena zbog nedostatka snijega. Nije imalo smisla tegliti skije i pance kada se svejedno moram vratiti do Teherana ne bih li ponovno za koji dan skijao u Dizinu.