SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 15. - Keystone, Colorado, SAD (15.02.2014.)

Jutros sam auto izvukao iz prve. Dobro, snijega noćas nije bilo, a i auto je bio parkiran na gornjem parkiralištu na ravnini. Odlučio sam danas skijati u Keystoneu, skijalištu koje mi je lani uz Beaver Creek ostalo u lijepom sjećanju. Ovaj vikend sezonski skipass mi ne vrijedi u Vailu i Beaver Creeku jer je tzv. blackout. U ponedjeljak je u Americi 'Predsjednički dan', praznik u čast rođendana Georgea Washingtona, koji se slavi svake godine trećeg ponedjeljka u veljači. Ovaj produženi vikend bit će ludnica. Već sam jednom skijao na 'Predsjednički dan'. Bilo je to prije tri godine u kanadskom Mont Tremblantu kada se rijeka Amera slila na skijalište. A budući da sam sada na američkom terenu, gužva će biti još i veća. Ovo je kao kada se rijeka "velikih" hrvatskih skijaša slije u hrvatskom tjednu na mondena europska skijališta gdje se više pokazuje, a manje skija, i tako tjedan dana, a nakon toga velika većina nikada više u sezoni ne vidi snijega, čak ni onog sljemenskog. I onda mogu reći da su bili na skijanju.
Ovakva navala na skijališta dovodi do gužve u prometu (pogotovo kad pred Keystoneom tip na ravnoj cesti bez poledice autom zajaše snježni nasip uz rub ceste), gužve na ulazu na žice jer većina tih "skijaša" s iznajmljenim skijama ne zna kako ući na žicu pa ruše jedan drugoga, gužve na stazama gdje se pada, leluja, lomi... U Americi u kojoj se uglavnom lijepo skija, biti na skijalištu na 'Predsjednički dan' je kao noćna mora. I ne bih ništa rekao da se ti trodnevni "skijaši" drže zelenih staza za učenje i jednom ako nauče skijati, onda nemam ništa protiv da se prebace na plavu ili crnu. Ali ti početnici u Keystoneu bez beda se doslovno bacaju po crnjacima i onima koji bi htjeli skijati zagorčavaju dan.
Keystone je malo, ali jako simpatično skijalište na kojem odlično ratrakom sređuju staze, čak i nekoliko crnjaka. Sveukupno svega 12.7 km2 skijaške površine, službeno 135 staza (iako u stvarnosti nema ni polovica toga) i 19 žica koje su uglavnom brze i udobne. Ono što mi se sviđa u Keystoneu jest preglednost skijališta: jedno brdo, iza njega drugo i iza njega treće; bez puno križanja staza.
No, gužve su danas na žicama zbog produženog vikenda bile nemoguće. Čak i koristeći ulaz za individualce, na žicu se čekalo i desetak minuta. Taman da izgubiš volju. Do trećeg brda bilo je gotovo nemoguće doći jer bi se na dvostruko čekanje žice izgubilo dobrih pola sata. Uspio sam samo jednom doći na treće brdo, tzv. Outback, i to odmah po otvaranju skijališta kada je većina "skijaša" još spavala ili doručkovala. Ali čim sam se spustio dolje, već se stvorio red na žicu. Na kraju sam skijao cijeli dan na prva dva brda gdje sam pronašao dvije žice koje su začudo mase zaobišle. Prva je spora četverosedežnica, a druga vrlo brza i dugačka koja ide usporedno s gondolom na vrh prvog brda, ali ljudi radije skidaju skije i čekaju deset minuta u redu za gondolu, umjesto da odmah uđu na sedežnicu i malo izdrže hladnoću na žici. Tako da se gužve mogu djelomično izbjeći, ali ne previše.
Sredinom dana upoznao sam na žici Stevea i Nicki, snowboardere koji su mi pokazali skijanje među drvećem gdje nema ljudi. Ide se dvjesto metara niz jedan od crnjaka na drugom brdu i onda točno na jednom dijelu se skreće u šumu. Tu je drveće malo razmaknuto, a i debla su čista tj. nemaju granja u donjem dijelu pa je puno lakše skijati kroz šumu. Snijeg je i dalje daleko od onog prošlogodišnjeg, ali nije premokar pa se može s užitkom pršićariti kroz šumu. Rekli su mi da je pred dva tjedna ovdje bio fenomenalan suh powder.
Vrijeme na planini danas nije bilo savršeno. Ujutro oblačno, ali bez onog difuznog svjetla kao jučer u Vailu Konture staze su se lijepo vidjele. A onda je u 14:00 sati naglo počela mećava i pola sata kasnije odlučio sam prekinuti skijanje u vratiti se u Silverthorne, najviše jer me bilo strah da snijeg ne zamete cestu do mog smještaja i da onda se autom ne mogu probiti do vrha brda.